Umjesto gluposti

Ulazak RH u EU je višestruko značajan za BiH i njene građane, kako na simboličkoj ravni, tako i u realnoj sferi. - "Bosansko" pitanje je geostrateško pitanje , pa su događaji na toj ravni životno važni za BiH. Ovo se prvenstveno odnosi na neposredno okruženje, Hrvatsku i Srbiju. - Procesi i stanje u tim državama na neki način imaju značaj "unutrašnjih odnosa" za BiH. Magistralni društveni procesi u BiH u suštini prate procese u RH. Naravno, sa nekoliko godina zakašnjenja i sa nekim specifičnostima koje proističu iz etničke kompozitnosti BiH. Zato ono što se tamo (u RH) dešava svojevrsna je anticipacija kasnijih procesa u BiH. Osim toga ti procesi imaju i značenje modela koji se može koristiti u BiH, naravno, uz određenu prilagodbu.Zato je važno gledati preko plota – i učiti. Hrvatska je na posljednjim parlamentarnim izborima promijenila političku paradigmu, model vlasti i uspostavila temelje za drugačije odnose na relaciji vlast - građani. - BiH ne može iskoračiti iz postojeće krize dok ne postigne upravo to - promjenu paradiigme (temeljnih ciljeva politike, odnos vlasti prema mandatu i obavezama koje iz mandata proističu, te radikalna promjena opšteg stava javnosti prema politici, tj. vlastima). Na simboličkom planu , EU dolazi na granice BiH. Ova geografska blizina , osim simbolike, imaće i niz praktičnih posljedica (po ekonomiju, realni život građana, stanje svijesti građana, prihvatanje određenih principa i standarda važećih u EU). Neke od tih posljedica će značiti dodatne teškoće, - ali u cjelini nova realnost na granicama BiH može djelovati poticajno i za državu BiH i za građane. - Nova geostrateška činjenica imaće skoro direktni pozitivni utjecaj na sigurnost BiH u svakom smislu.- Politika RH prema BiH će se dodatno poboljšati obzirom da je (dobra) regionalna saradnja jedan od temeljnih principa EU. - Na osnovu svega rečenog može se pretpostaviti da će jačati raspoloženje građana BiH prema EU, te da će to u kombinaciji sa ekonomskim i socijalnim teškoćama (koje će biti izraženije u narednom periodu) voditi pojačanom pritisku javnosti na vlasti da pristupe reformama koje su nužne na putu ka EU , - a te refoorme su imperativ za poboljšanje ukupnih odnosa unutar BiH.

Udruženje novinara RS traži "otvaranje istrage u kojoj će biti saslušan A. Nikolaidis i pribavljeni sporni tekstovi, te nakon toga podignuta optužnica zbog izvršenja krivičnog djela".Obratite pažnju na imperativni ton koji ignorira teemeljni princip krivičnog pravo o presumpciji - da niko nije kriv dok se krivica ne dokaže. Ne kažu :te da se nakon toga ocjeni ima li osnova za optužnicu, već :"...te nakon toga podignuta optužnica zbog izvršenja krivičnog djela..."!! Strašno.Ne kažu čak ni "sumnje da je izvršeno krivično djelo".Pressuda prije suđenja. U saopštenju se navodi da je krivična prijava podnesena, jer je Nikolaidis nedavno napisao u tekstu pod naslovom "Šta je ostalo od velike Srbije" da bi bio civilizacijski iskorak da su upotrebljeni dinamiti i puške uneti u dvoranu gde je nedavno proslavljena dvadesetogodišnjica Republike Srpske. Podsjetimo da je isto udruženje koji dan prije podnijelo krivičnu prijavu protiv F TV (i tamošnjih urednika i novinara) zbog priloga povodom obilježavanja godišnjice RS. Nameće se pitanje kad se novinari tog udruženja bave svojim poslom ako su dominantno fokusirani na krivično-pravna pitanja i odbranu RS, odnosno ako svaka dva dana pišu, podižu optužnice. Zašto ne puste da to (u)rade nadležne državne strukture. Novinari bi, eventualno, mogli "problem" obraditi žurnalistički (informacijom, analizom , komentarom...) Da budem iriničan, ako se novinari bave pravom , možda se onda vlast bavi novinarstvom. Ako je tako, onda živimo jadnu inverziju, odnosno društvenu perverziju u kojoj politika odlučuje o svemu, pa i o tome šta (treba) da rade mediji. Kad se sa ove formalno-pravne, tj. funkcionalne ravni pređe na suštinsku analizu slučaja (na meritum, da bi bolje razumjeli "pravnici" iz Udruženja novinara RS), stvar po njih postaje još gora. Tu se ogoljava njihova neprofesionalnost. Čak se otkriva da imaju problema sa elementarnom logikom.Optužuju Nikolaidiosa za navodno pozivanje na terorizam. Uporište nalaze u sintagmi da bi bio "civilizacijski iskorak da su dinamit i puške upotrebljeni...".Nikolaidis to objašnjava - bila bi to klasna pobuna osirimašenog, opljačkanog. Iskorak, dakle, iz ideologizirane svijesti osobe koja dozvoljava da ga se pljačka i laže, da se njime manipulira u ime imaginarnog etničkog interesa , u vrijeme kada se politički moćnici bogate.Povratak iz nametnutog u autentično, iz stanja manipuliranog u stanje osvještenog, zaista bi bio iskorak. Dinamit i metak ovdje su u kondicionalu , metafora svijesti, a ne poziv na nasilni čin (terorizam). Ali, ko će ulaziti ispod površine, u strukturu, u suštinu... Uostalom, zadatak koji su dobili, to i ne zahtjeva od njih. Dapače.Umjesto da se bave otkrivanjem istine novinari (opet)pristaju da budu pesnica u "odbarambeno-oslobodilačkom otadžbinskom" istorijskom zadatku. Šta smo, onda , radili svih ovih dvadeset godina. Nikakav nauk.Prava je šteta , i za istinu, i za novinarstvo i za BiH, što u Haškom Tribunalu nije odgovarao ni jedan novinar za ono što je radio u pripremi i tokom rata. Optuženi ( Nikolaidis)im odgovara - "Tamo su uradili genocid, a mene optužuju za terorizam". Apsurd koji je očekivan kad se profesija ideologizira i postane sluškinja politike.

Na kom stupnju političke kulture se nalazi bh društvo pokazuje i posljednji sukob dvojice nepomirljivih političara (Radončić protiv Izetbegovića). U intervjuu „Oslobođenju“ Izetbegović tvrdi kako su i SDA i on (kao i Tihić) bili „mnogo puta predmetom njegovih (Radončićevih, op.a.) medijskih napada“. U zaključku kaže :“Nije ovo prvi, ali je vjerovatno posljednji sukob SDA i Fahrudina Radončića“. Reakcija Radončića bila je žestoka i izlazi iz okvira polemike, pa i političkog konflikta.Prethodnu izjavu protumačio je kao prijetnju njegovom fizičkom integritetu, te je (neformalno) pozvao nadležne organe da zaštite njegov život. Ovaj konflikt traje dugo, posebno od prethodnih izbora kada je Izetbegović za dlaku pobijedio Radončića u trci za Predsjedništvo BiH. Medijski moćnik je tvrdio da je pokraden, ali na tome , odnosno na sukobu sa rivalom, nije insistirao do prije nekoliko mjeseci. Zašto sada, to je složenija i druga priča (ima veze sa „partnerskim odnosima“ između SDP i SDA, tj. sa odnosima SDP i SBB). Izetbegović je dugo šutio na sistematske napade „Avaza“ (Radončića), a onda odgovorio na ranije opisani način. No, vratimo se temi – načinu komunikacije, polemike, razračunavanja na političkoj sceni. Radončić puca iz teške artiljerije. „Nije nikakva tajna“, kaže se u saopštenju SBB, „ da Bakir Izetbegović duže od 20 godina ima kontakte sa ljudima iz vojnih formacija, i njegovo ime godinama se veže za pojedine političke atentate i paraobavještajne grupe“. Navode se primjeri ubistava Nedžada Ugljena, Joze Leutara, neimenovanih ratnih komandanata ili članova njihovih porodica. SBB BiH će, najavljuju, „... tražiti od Vlade Kantona Sarajevo da javnosti dostavi spisak sumnjivih investicija Zavoda za izgradnju Kantona, na čijem je čelu bio Izetbegović, te spisak njemu bliskih investitora kojima su korupcijski prepravljani privatizacijski ugovori ili im je omogućeno da u tajnosti duguju stotine miliona maraka poreza“. Radončić svog rivala dugo već ironično označava „moralno posrnulim juniorom“. Moralni kredibilitet obojice u više navrata dovodio se u pitanje, pa djeluje licemjerno da se optužuju na toj osnovi. Važno je, izgleda, ko će prvi potegnuti ili ko će više metaka ispaliti. Taj ima šansu da bude dobar momak. Eto to je nivo. Nepodnošljiva lakoća ozbiljnog optuživanja koja se ne tiče samo dvojice u konfliktu. To zagađuje javni prostor i promovira (zapravo, strukturira) poguban model komunikacije. Nije u pitanju samo politička korektnost ili kultura komunikacije.Problem jse tiče opšteg stanja u društvu i funkcioniranja državnih struktura. Stiče se dojam da je moguće raditi nezakonite radnje, a da se ne odgovara, odnosno, nutemeljeno optuživati, također bez odgovornosti. U posljednjem slučaju (navodna prijetnja životu) trebalo bi da neko od njih dvojice snosi ozbiljne političke, pa i krivično-pravne konsekvence. Ako je ono što je Izetbegović izjavio stvarna prijetnja, neka odgovara. Ako nije, neka odgovara Radončić. Da se pozabavimo detaljima. „ Povodom današnje vrlo prijeteće izjave Bakira Izetbegovića, u SDA-ovom dnevnom listu, kojom na naslovnoj strani lideru opozicije eksplicitno poručuje „ Nije prvi, ali jeste posljednji sukob SDA i Radončića“, SBB traži od nadležnih državnih organa da pojačaju mjere vezane za Radončićevu sigurnost“. (Godinama „SDA-ov dnevni list“ – „Oslobođenje“ i „Radončićev dnevni list“ – „Avaz“, komuniuciraju preko nišana. Paradigma je očita – vlasnik jednog „dnevnog lista“ optužuje drugi „dnevni list“. Inkriminirana rečenica , da se podsjetimo, glasi : „Nije ovo prvi, ali je vjerovatno posljednji sukob...“ Prvi propust je napravila voditeljica intervjua koja nije upitala Izetbegovića, na šta misli, odnosno što nije tražila da pojasni zašto misli da bi to mogao biti „posljednji sukob“. Misli li da će Radončić odustati ili će ga SDA (ili on, B.I., ili neko treći) spriječiti i kako ? Radončić u svom maniru frizira Izetbegovićevu izjavu na način da ispušta jednu riječ (“vjerovatno“) što suštinski mijenja smisao cijele rečenice. Sintagma sa „vjerovatano“ označava kondicional, a bez toga može zvučati kao prijetnja. Drugo je pitanje, ima li utemeljenja da se i takva konstrukcija interpretira kao prijetnja fizičkom integritetu , do rizika koji zahtjeva intervenciju državnih organa. I šta će biti od svega i nakon svega? Ništa. Svi će biti tamo gdje jesu i kakvi jesu. Lideri , Bošnjaci, političari, moćnici, kredibilne javne osobe...Ni država neće učiniti ništa. I ona će ostati tamo gdje jeste i kakva jeste. Nefunkcionalna, neefikasna , daleko od pravne države. Isto je i sa bh javnošću. Ni ona neće ukoriti ni jednog ni drugog.

Na početku prošle godine svjedočili smo pobuni naroda u arapskom svijetu („Arapsko proljeće“). U drugoj polovini godine, manje masovno i manje efikasno, desili su se prosvjedi građana u SAD („Okupirajmo Wall Strite“). Pa masovne demonstracije u Grčkoj zbog finasijskog kraha i najavljenih rezova grčkevlade. Na samom početki ove godine, već u ponedjeljak, desile su se snažne demonstracije u Mađarskoj. Nekoliko desetina hiljada (procjene govore 30 – 100 hiljada) pristalica opozicionih mađarskih stranaka i aktivista nevladinih organizacija u ponedeljak uveče izašlo je na ulice Budimpešte protestujući zbog novih ustavnih odredbi vladajuće stranke koje, kako tvrde, daju mnogo veća ovlašćenja vladi. Jedan od organizatora protesta kaže kako je vlada „ akumulirala još neviđen nivo nezadovoljstva među stanovnicima. Ljudi su bijesni.Sistematski su srušili ekonomiju i demokratiju u ovoj zemlji“. Šta je sa nezadovoljstvom stanovnika u BiH ? Je li ono akumulirano do tačke koja će odušak tražiti u socijalnim protestima ? Jesu li vlasti u BiH sistemski urušili ekonomiju i demokratiju? Drugi je aktivista poručio: "Mi želimo nazad vladavinu prava i želimo nazad republiku.Premijer je zaboravio je da moć pripada narodu, moć pripada nama i mi ćemo je uzeti natrag od njih." Šta su sve premijeri u BiH zaboravili, kome ovdje pripada moć, kada će narod/i u BiH pokušati da moć vrate natrag? Moć u BiH će pripadati politici i vlastima sve dok se stanovnici BiH ne transformiraju iz kategorije naroda u kategoriju građana. To implicira razumijevanje manipulacije i odbijanje indoktrinacije, odnosno fiksacije na krive prioritete. Dok Mađari protestvuju, stanovnici BiH spavaju. Zato su aktivni oni koji su ih uspavali .Član Predesjedništva BiH, Nebojša Radmanović, u intervjuu beogradskoj Politici kaže: „Svakog dana u proteklih pet godina osjećam bošnjačku želju za centralizacijom“. Eto, to je problem u BiH. Nije problem zapanjujuća društvena neefikasnost, urušena ekonomija, osiromašeni građani, stanje defetizma i ekstremnog beznađa, neviđeni nemar i neodgovornost vlasti, njihova bahatost i korupcija. Problem je svaki pokušaj redefiniranja unutrašnjih odnosa koji bi državu mogli učiniti efikasnijom. Radmanovićeva izjava je, u biti, ista propagandna matrica iz perioda kad je pripreman rat protiv BiH (Zbog navodne opasnosti od stvaranja mulimanske države u BiH, nužno je pristupiti formiranju SAO (autonomnih oblasti), što je bilo uvod u destrukciju R BiH. Znaju vlastodršci u BiH (bez obzira iz kojeg su naroda) da dolazi teško vrijeme, da su potrošene milijarde od prodaje državnih, tj. društvenih preduzeća, da je ekonomija na koljenima , da se ni od Evrope ne može očekivati pomoć , jer su i oni pred problemima. Da li to počinju pripreme za novu rundu tenzija i zadržavanja vještačkog konflikta između bh etničkih zajednica? Hoće li im građani BiH još jednom dozvoliti prevaru ili će konflikt premjestiti (realocirati) tamo gdje on suštinski i egzistira – između vlasti i građana? Evropa je na pragu teškog perioda. Oček se snažni socijalni protesti. Koliko, niko ne zna, niti zna kako to može završiti. I prošle god se postavljalo pitanje – šta je s BiH, zašto ovdje narod šuti i trpi, zašto se ne pobuni? Ako se za Arape misli da su drugi svijet, da je Wallt StretS daleko, da je Grčka sama kriva, te da sve to nema veze s BiH, hoće li nemiri u Mađarskoj , u susjedstvu, skoro na našim granicama , nešto promijniti ?

Milorad Dodik skoro svakodnevno daje izjave koje iritiraju, pojačavaju tenzije , produbljuju nepovjerenje i truju ukupnu društvenu i političku klimu u BiH. Na meti su najčešće „Sarajevo“, odnosno „bošnjačka politika“ i OHR. Ovo je propagandna matrica na kojoj je pripreman rat protiv BiH. On svu političku kompozitnost i kontraverze u BiH svodi na međunacionalni konflikt , a političku pluralnost negira inasistiranjem na etničkom principu.Termini „bošnjačka politika i „bosanski muslimani“ koje sve češče koristi potvrđuju fiksaciju na ideologiju rata i otkriva svoj temeljni politički cilj (podjelu BiH). Posljednji biser je tvrdnja da će se BiH podijeliti i prirodno raspasti, odnosno da je već u fazi raspadanja i da joj niko ne može pomoći, pa čak ni Amerikanci. Ni to mu nije dosta, već vatru sipa tamo gdje se ona najbolje prima , na međunacionalne odnose : "Arogancija bosanskih muslimana u političkom smislu je u toj mjeri izražena prema Srbima i Hrvatima da niko ozbiljan ovdje ne vjeruje u mogućnost opstanka BiH iz prostog razloga što je akcenat muslimanske politike u BiH da se obračuna sa Hrvatima, da nestanu u političkom smislu, kao konstitutivni narod, i zato se predlaže ova priča o proporcionalnosti". BiH označava kao „državnu zajednicu“ ili još gore, kao „političkog monstruma“. A, ko je stvarni politički monstrum može se zaključiti iz sljedeće Dodikove izjave . „Mi smo spremni da ostanemo u BiH, ali pod uslovom da imamo svoju sportsku reprezentaciju, da nam omogućite da smo potpuno samostalni, a da od BiH uzmemo samo ono što nas interesuje. Ako naš interes nije da postoji BiH, šta će nam BiH“. Ili , svako nastojanje da se država učini funkcionalnom označava prijetnjom za opšte stanje. On falsificira istorijske činjenice iz bliske prošlosti i bez argumenta iznosi tvrdnje koje su ponavljanje propagandne matrice iz devedesetih na kojima se iz Beograda pripremao rat protiv BiH. „Ako hoćete te ustavne promjene i ako je to po vama politički legitimno, onda je legitimno da i mi kažemo da je BiH za nas neželjeno društvo, da nikada nismo preboljeli što ste nam srušili Jugoslaviju i što ste nas odvojili od Srbije“. Na vrlo mlaku reakciju OHR-a („BiH se neće raspasti i to Dodik treba shvatiti“), Dodik je osuo paljbu na tu adresu. „Sve devijacije, sve što je propast u BiH napravio je OHR i to je definitivno učinio tako što je tumačio 'duh Dejtona', a ne što je primjenjivao 'slovo Dejtona”. Optužio ih je za nametanje zakona, da je mijenjaju politički sistem, a time i Dejtonski sporazum. Završio je ddiskvalifikacijom OHR-a i krajnje nediplomatskim ppodcjenjivanjem ( OHR „nije sagovornik za unutrašnjopolitička pitanja ... zaostala struktura raznih trećerazrednih političkih analitičara koji rade u OHR-u apsolutno ne zavređuju pažnju“. OHR optužuje da je „ohrabrivanjem bošnjačkih političkih krugova u Sarajevu da mogu da računaju na intervencionizam OHR-a, došlo je do sadašnjeg zastoja i nemogućnosti dijaloga”. Na ocjenu u izvještaju Monitoring tima VE da su MD i RS glavni krivci za negativnu situaciju u BiH, ovaj bahato dogovara : „Mene ne interesuje situacija u BiH, pa nisam nešto posebni ni zabrinut oko tog izvještaja. Mene interesuje situacija u RS.“ No , sve ove neutemeljene tvrdnje, falsifikati i gluposti koje fabricira u kontinuitetu , skoro svakodnevno, nisu ni naivne ni bezopasne. Nisu ni lišene strateške logike. Održavanjem visokih političkih tenzija on okupira vrijeme i energiju domaćih i stranih faktora i onemogućava da se tretiraju i rješavaju vitalna društvena pitanja, pomjera pažnju javnosti u RS sa katastrofalnog ekonomskog stanja i finansijske situacije, kanališe sve izraženije nezadovoljstvo na krive adrese. Na kraju, tako navikava i domaću i međunarodnu javnost na stanje konflikta i nefunkcionalnosti u BiH, odnosno, potkrepljuje tvrdnju o nužnosti podjele. Postoje i dodatni aktuelni razlozi. (1) supervizija za Brčko nije ukinuta, a M.D. to silno želi i treba (radi se o strateškoj teritoriji BiH, a označilo bi reduciranje i nagovještaj povlačenja međunarodnih snaga iz BiH), (2) negativna ocjnena Monitoring tima VE u kojoj se prvi put eksplicitno M.D. i RS označavaju kao remetilački faktor i (3) još jednom otvoreno iskazana snažna ppodrška SAD cjelovitosti BiH. Nažalost, mlake reakcije OHR ohrabruju Dodikovu destruktivnost . Nužno je zaustaviti ga ili ga ukloniti sa političke scene.To se može uraditi tako što bi zadatak bio dodjeljen Borisu Tadiću. No, najbolje bi bilo učiniti to tako što bi se provjerile (dokazale ?) sumnje u njegovu korupciju. Bahatog i destruktivnog političara valjalo bi svesti na njegovu autentičnu mjeru , na način kako je to urađeno sa Ivom Sanaderom. .

U prošlu srijedu imao sam uspješan i prijatan dan. Vrlo uspješan i vrlo prijatan dan. U 11 h sam bio na sudu za prrekrršaje. Prije godinu i po zaustavi me policija. Prošo si, kažu, kroz crveno. Kroz žuto, odgovaram,naravno. Kroz crveno, kroz žuto, kroz crveno...Piši , kažem. On zapiše, ja odem. Ni dva dana, eto šarenice i uplatnica na 50 KM. (Jebote, efikasne države. Kad su me penzionisali mimo moje želje i mimo potreba službe, čekao sam šest mjeseci prvu penziju). Pravna pouka, sitna ko proso. Jedva je vidjeh:može se tražiti sudsko odlučivanje ako misliš da nisi napravio prekršaj. Nisam. Naaravno. Ko jest !? Tražio sudsko odlučivanje. Tako sam stekao staus okrivljenog. Dođem u sud te srijede. Da skratim, nema sudije, prebačen na drugi referat,onaj što ga mijenja na bolovanju. Dobićete poziv naknadno, kažu. Dobar znak. Možda država i nije tako efikasna kako se činilo po brzini kojom je stigla optužnica. Ako se ne izvučem na zastaru predmeta, možda uspijem uvjeriti sudiju da žuto nije crveno. Onda, poslije podne na sjednici jedne političke stranke izlažem analizu o aktuelnom stanju i kapacitetima stranke i nedorečenostima, te kako ih prevladati da bi se osigurao razvoj. Ozbiljna analiza, ozbiljno predsjedništvo, dobar prijem mojih ocjena i ideja, dobar i zaključak. Biće i akcije. Biće od njih nešto. Meni drago. Poslije me prijatelj , režiser, koji za dva dana ima premijeru u pozorištu , zove na generalnu probu. Interesantan i intrigantan tekst o dramii slojevitosti porodičnih odnosa. Demistifikacija porodice kao utočišta sigurnosti, topline i nježnosti.Nakon odgledanog, impresija izvrsna. Zatim slijedi rasprava u pozorišnom foajeu – režiser, dramaruginja iz Zagreba, glumice i glumci, socijalne radnice koje se bave patologijom porodičnih odnosa, poznati psihijatar Boro Đukanović i ja. Ljudi govore izvrsno. Znaju materiju. Prof. Đukanović, posebno. Mislio sam odslušati i odšutiti. Nisam uspio. Govorim. Ljudi oko mene oduševljeni. Kad sam pošao poznata glumica hoće da mi pridrži kaput. Ne dam se. Ko, ja kavaljer.Biće mi zadovolljstvo, insistira.Prija.Popuštam. Na kraju takvog dana zaspao sam ko beba i spavao u komadu šest sati. Ne pamtim kad sam zadnji put tako spavao. I naredno jutro je bilo vedro. I doslovno i što se tiče mog raspoloženja.A i kako bi bilo nakon onakvog dana. A, ako još važi ona narodna, po jutru se dan poznaje, čeka me još jedan lijep, uspješan i prijatan dan. Vrlo uspješan.Tako sam mislio. Onda se oko podne desio dramski obrt. Spremam sam se u kupovinu. Mahinalno posegnem u džep u kojem držim lovu. Ko da me zmija ujela. U džepu ništa.Posegnem dublje, okrenem rukom snažnije...Ništa. Hitro u drugi džep. Isto. U druge pantole, u treće. Ništa. Sreća nemam više pantola.Pređem na jaknu, pa drugu. Ništa. Shvatam ozbiljnost situacije. Tražim na stolu, u škatuli pored televizora. Džaba. Para nema. Ide prebiranje po glavi . Klik. Znam. Jučer sam u pošti plaćao račun za telefon. Nekog đavola sam vadio novac u jednom papiru. Ne znak koliko je bilo. Oko 400 maraka. Ne znam zašto, negdje sam to spustio. I zaboravio. Kraj nade da sam zaturio. Izgubio. E, dobro. Četristo maraka nije novac da zbog gubitka plačeš. Ne pričam vam zbog toga, već zbog onog prethodnog dana za kojeg sam vjerovao da je uspješan i prijatan, vrlo uspješan i prijatan dan.Novac sam izgubio baš u tom , takvom „uspješnom“ danu. Naravoučenije – kad prođe dan za koji misliš da je upješan, uživaj u trenutku, jer ćeš možda sutra ili koji dan kasnije saznati da se u tom danu desilo nešto što nije dobro za tebe. Kad legneš nakon dana u kojem te ništa nije išlo, nemoj biti tužan. Možda ćeš sutra saznati da se u tom danu desilo i nešto što će ti biti drago. Uživaj u toj nadi. Bolje ćeš spavati. Ako se nada ne potvrdi, ništa za to, bar si dobro spavao.

Nedavno partlamentarni izbori u Hrvatskoj višestruko su značajni (i) za BiH. Prvi razlog, svi bitni društveni procesi tranzicije koji se dešavaju u RH u svojoj suštini dešavaju se i u BiH i to po istom ili sličnom modelu. Naravno sa zakašnjenjem 2-3 godine. (Nažalost, u posljednjih pet godina to zaostajanje se povećava. Sad se već radi i o retrogradnim procesima, a ne o zaostajanju). Drugo, Za BiH je dobro da ima susjede koji osvajaju demokratske standarde i stvaraju političke uslove za povećanje društvene efikasnosti. Uostalo, za godinu i po Hrvatska dovodi EU na granice sa BiH sa svim (pozitivnim i negativnim) konsekvencama koje iz toga proističu. Treće, zbog etničke strukture BiH politika Zagreba je posebno važna zbog kontraverzi oko statusa Hrvata u BiH i hrvatskog političkog faktora ovdje. Politika HDZ Hrvatske i HDZ u BiH i HDZ BiH (slovima i brojevima) u pravilu je destruktivna. U aktuelnom trenutku Čović i Ljubić čak vode subvrzivnu politiku. Zato je važno da će RH, ako ni zbog čega drugog onda zbog svojih obaveza , poštivati standarde EU (regionalna saradnja i dobri odnosi sa susjedima) Četvro, najvažnije, rezultati ovih izbora pokazuju u kom smjeru bi trebalo da idu vitalni društveni procesi i u BiH da bi izlaz iz krize bio moguć. Hrvatska je odabraala promjene. Za zaokret nisu zaslužne političke stranke, već građani, uz važnu podršku medija . Prije bi se moglo reći da je HDZ izgubio izbore, nego da ih je SDP sa partnerima (koalicija) dobio. HDZ je kažnjen, opozvan iz tri ključna razloga (1) retrogradna i potrošena politička matrica(nacionalni romantizam i lažni patriotizam), (2) društvena neefikasnost (u ekonomiji i stepenu uređenosti i funkcionalnosti društva) i (3) kipeća korupcija. Pobjednička koalicija je u izbornoj kampanji morala samo voditi računa da gafovima ne ispusti očekivanu pobjedu. Da su građani htjeli radikalne promjene govori i kvalitativna analiza izbornih rezultata. Saradnici u vladi ili HDZ-u ideološki bliske stranke su žestoko kažnjene (ostala izvan parlamenta ili simbolički s jednim zastupnikom). Nove stranke (laburisti), regionalna stranka (HDSSB) i nezavisni kandidati dobili su ukupno 17 zastupnika (skoro pola od onog što je dobila HDZ bez dijaspore). Na taj način je promjenjena politička paradigma u Hrvatskoj. Građani nisu odabrali SDP zbog ideoloških razloga, već iz nužne potrebe za efikasnijom vladom. To znači da kriterij izbora ovaj put ,dominantno, nije bio u sferi iracionalnog, već na planu racionalnog. To je ključna psihološka promjena koja će indirektno izazvati radikalne političke posljedice.Determiniraće odnos građana Hrvatske prema novoj vlasti, a vjerovatno i prema vlastima poslije. Tako je Hrvatska ulazi u fazu zrelosti koja podrazumjeva redefiniranje relacije građani-vlast. Nova vlast će biti procjenjivana dominantno, možda i isključivo, u odnosu na to kako će rješavati ekonomska i egzistencijalna pitanja. Tu popusta neće biti.To je prelaz iz pretpolitičke u političku fazu.Promjena stava i orjentacije javnosti prema vlasti zahtjeva odgovornost vlasti prema svom mandatu (javnosti). Lakoća vladanja manipulacijom , a bez rezultata na planu ostvarivanja opšteg interesa je prošla. To u Hrvatskoj danas znaju svi. I građani i političari i vlada. Tamo se prvi put pitanje odgovornosti postavlja na racionalan i funkcionalan način. To je ključni uslov promjene ponašanja vlasti. BiH može napraviti iskorak iz postojećeg političkog živog pijeska tek onda kad bude sposobna za promjenu političke paradigme na način kako se to dešava u RH. Naravno, Hrvatska izborima nije riješila svoje društvene probleme. Dapače. No, stvorila je političke, sociološke i psihološke uslove u kojima je probleme moguće (efikasno) rješavati.

Zahtjev kosovskih Srba za dobijanjem ruskog državljanstva, Rusija neće odobriti. Naravno da neće. Rusko ministarstvo vanjskih poslova saopštava da takva mogućnost ne postoji po zakonu o državljanstvu. Slavenstvo i bratstvo su jedno, ali zakon nešto sasvim drugo. I interesi, naravno. Po Medvedevljevu nalogu odlučeno je da se osigura humanitarna pomoć za stanovnike sjevernog Kosova, dodaje se u saopštenju iz Rusije.Naravno, potvrđuje se i diplomatska pomoć.Zaklinje se u nepromijenjivost načela da se ne priznaje jednostrano proglašenu neovisnost Kosova. Rusija će "političkim i diplomatskim sredstvima nastaviti promicati legitimne interese i prava Srba koji žive na Kosovu". I tu je kraj priče i kraj virtualne veze. Rusija ostaje daleko, kosovski Srbi ostaju na Kosovu, priznali ili ne priznali Prištinu. Sve drugo je hipotetički, jedino je sigurno da zablude ostaju zablude. Ko to ne shvati na vrijeme, ostaju mu barikade. Pa i to, na neko vrijeme.Kasnije ni to. „Srpski nacionalni interes se, u ovom trenutku, ne brani na barikadama“, precizno, hirurški hladno, konstatuje ovih dasna predsjednik Srbije Tadić.Tako i Srbija postaje daleko ,skoro ko Rusija. Moderna istorija je puna primjera u kojima se moćni poigravaju malim narodima – koriste ih kad im je potrebno ko pogonsko gorivo za dizanje tenzija ili pripremanje konflikta, a ostavljaju ih kada se više ne uklapaju u interese velikih i moćnih. Znam iz neposrednog svjedočenja primjer malog srpskog sela Prebilovci kod Čapljine. Selo koje je stradalo i u 2. Svjetskom ratu bilo je prije posljednjeg rata idealna meta za dizanje tenzija i nacionalističku indoktrinaciju. Karadžić je u vrijeme dizanja nacionalnih tenzija u BiH u najmanje u tri navrata dolazi u te prebilovce. Kasnije , kad se „srpski nacionalni interes „ više nije branio u Prebilovcima, Karadžić ih je ostavio na cjedilu. Izdaja, kako kažu danas kosovski Srbi za posljednju izjavu Tadića. Sjećate se , naravno, kako je izgledao scenarij manipulacije i stradanja Srba u RH, tj. u Kninskoj krajini.Niko u ovom trenutku ne zna kako će reagirati kosovski Srbi i do kada će barikade trajati. Opora je istina da barikade nisu rješenje, već uvod u probleme, možda i dramu kakvu su doživjeli kninski Srbi ili moje komšije u Prebilovcima. Ljudska je tragedija kad se ne razumiju istorija i politika, njihovi osnovni postulati i mehanizmi manipulacije koji se uvijek obijaju o glavu malim i slabima. Istorija je samo za one koji imaju moć. Oni drugi bi trebalo da se uzdaju u mudrost. Ali, avaj, mudrosti je tako malo... .

Izjava, tj. zagovaranje Milorada Dodika "mirnog razlaza" u BiH je eskalacija krize.Ne radi se više (samo) o blokadi (u formiranju) vlasti na državnom nivou ili o opstrukciji u njenom funkcioniranju. Ovo je otvoreni poziv ne destrukciju, a u konačnici i prijetnja ratom. "Mirnog razlaza" u BiH ne može biti. Alternativa je rat. Zemlja je vraćena u 91. godinu. Indikativno je i zabrinjavajuće što šuti tzv. Međunarodna zajednica. Ne oglašava se ni Vijeće za implementaciju mira, OHR nešto muca.Čak smo ovih dana pročitali izjavu Milana Kučana,nekadašnjeg Predsjednika Slovenije, da je u BiH funkcionalna samo RS !? Dodik postiže svoje političke i strateške ciljeve. U pitanju je projekat.Valjda je to sad jasno. Projekat da se političkim sredstvima, "mirno", dovrši ono što je počelo, tj. započelo ratom. Nikad, čak ni pred rat, nismo svjedočili ovako otvorenom nasrtaju na ustavnu konstituciju BiH. Ovim posljednjim Dodikovim biserom providnim se čini njegovo nastojanje revizije uzroka rata u BiH. Nužno je pokrenuti odlučnu političku i diplomatsku aktivnost da se spriječi rimejk iz 91.Bez obzira što je kontekst sada bitno drugačiji, prijetnja ostaje.

Dok sam radio znao sam mladom depresivnom osuđeniku koji se žalio da nema ništa od života predložiti: hajde da se zamjenimo, ti budi načelnik (službe), a ja da budem ti. "I mojih šest godina robije"?, začuđeno će on."Ja", odgovaram, "meni tvoja robija i tvojih trideset godina, a tebi mojih šesdeset godina starosti i...". Dobro, zaboravi to. E, ovako. Zamisli da imaš : skupocjene skulpture i umjetničke slike, vaze za muzeja, tepihe ručno rađene od dlake kamile, raritetne knjige, jedinstvenu filatelističku kolekciju, stari kovani novac, austrougarske dukate, stare naravno,zatim, ko nove ukrasne igle s briljantima, rubinima i drugim dragim i vrlo dragim kamenjem,kamen s mjeseca koji vrijedi i više od gore navedenog dragog kamenja,37 ogrlica s garniturama (ne znam šta ovo znači, ali sigurno ima visoku cijemu),šestoredna ogrlica od bisera s dragim kamenjem i briljantima,pa onda biseri dugi metar i po,pa 65 različitih komada nakita od bisera (dosadno mi da vnabrajam),šahoske figure od slonovače, zlatne tabakere kojima ni recesija ne može ništa,arapski zlatnik sa sedam zvijezda,zlatnici američkog dolara iz 17. i 18. vijeka,zlatnik Meksika, skupocjene satove koji mjere vrijeme do beskonačnosti - kako naprijed, tako i unazad,zlatne satove,zlatne kuglice, zlatne kočije,sa, naravno, zlatnim konjem,zlatne značke,srebrene predmete i nakit od bijelog zlata koje neću specificirat. Da malo odmorite? Dobro,hajmo dalje, namještaj u duborezu u koji crv ne može, pa pet automobila - i to kakvih:Rolls Royce, Kaddilac, Lincoln...Da, da ne zaboravim, i šivaću mašinu, naravno, Singer.Sve ovo, bez Singerice, vrijedi oko 60 miliona dolara. Bilo bi lijepo imati to sve, jakako.Pogotovo ako si nezaposlen ili u kreditima. E, sad zamisli da si vlasnik tog bogastva koji je umro 4. maja 1980. godine. Jebiga. Bolje je biti živ, pa makar i u kreditima.