Umjesto gluposti

Nikola iz Bijeljine (pretpostaviti je da je Srbin), na svom  je FB profilu postavio fotografiju Edina Džeke sa sinoćnje proslave Manchester Citya, nakon osvajanja prvenstva Engleske. Ispod slike Nikola je napisao 'Prvi Bosanac da pobjedi - Premier League - To Džekssssonn!!'.

Na to je stigla reakcija ispod koje je potpisano "Lesa" (pretpostaviti je da je Srbin, zapravo, pouzdano je da je Srbin, prije svega Srbin, možda i samo Srbin). Prepiska između njih dvojice teče ovako :

Lesa  - mogao si staviti Kolarova

Nikola  - Što Kolarova?

Lesa - Što Džeko? Nemam ništa protiv njega al ako si već srbin (zašto  sa malim slovom "s" ' - psihoanalitičari bi rekli da se radi o tipičnoj omaški kada nesvjesno utječe na izgovoreno, op.a.) mogao si Kolarova

Nikola - ja sam druže Bosanac ( aha, op.a.)

Lesa - Nikola ? Bosanac ? (Lesiju  tu nešto ne štima. Nikola, a Bosanac !? Što bi rekla nekadašnja ministrica obrazovanja u SBK , podrržavajući segregaciju  učenika po etničkoj pripadnosti - "ne mogu se mješati kruške i jabuke". Nikola, srbin ili Srbin, to da , ali Bosanac...). Valjda je zato Lesa svoje čuđenje popratio jednim otegnutim hooh...........hoho. Vjerovatno je trebalo da to znači grohotan smijeh, no prije bi se reklo da je gorki uzdah. Prevaspitanje Nikole Bosanca iz Bijeljine, očito,  ne ide.

Na Lesijevo čuđenje, Nikola mirno konstatuje - "Nisam završio srednju školu, ali mislim da je Bijeljina još uvijek u Bosni" . Da, Nikola moj, Bijeljina jeste, ali Lesa nije. On, zapravo ne zna gdje je, a ne zna ni šta je. Neće da je tamo gdje jeste, a nije tamo gdje misli da jeste, neće da je ono što jeste, a nije ono što misli da jeste.Odroditi se od zavičaja nenadoknadiv je gubitak.Raspolućenost i negiranje identiteta i realiteta ,u pravilu, za posljedicu ima teške unutrašnje konflikte. Ne prihvatanje i bijeg iz realiteta , indikator je emocionalne nezrelosti i prijeti mentalnom zdravlju.

Identiteti i simboličko mišljenje imaju nesumnjivu  važnost za čovjeka. Daju sigurnost, toplinu, pozitivne sentimente, omogućavaju imaginarna postignuća i samorealizaciju kroz uspjehe referentnog kolektiva ili pripadnika tog kolektiva. Što su narodi primitivniji u istorijskom smislu, ili ugroženiji, to simboličko mišljenje i kolektivni  identiteti i identifikacija na tom planu imaju veću važnost.

Mi u BiH  smo tu  gdje smo. Na dosegnutom istorijskom i civilizacijskom nivou. I Nikola je odušvljen Džekom, a ne Agerom, jer je Džeko Bosanac (dobro, ...i Hercegovac, da se ne naljute moji tamo).

Nikola time nije prestao biti Srbin, ali nije ni postao Srbijanac. Razumljivo je da Lesa voli Kolarova (voli ga i Džeko, kao i ovaj njega). Njih dvojica su najčesće zajedno sa trećim igračem Man. Sityia sa ovih prostora, Savićem .Ni oni nisu, dakle,  imuni na neke zajedničke identitete. Ali, to  nije smetnja da zadrže svoje pojedinačne etničke identitete. Njihov odnos sugerira pluralnost identiteta i obaraju anticivilizacijski stav o nužnosti konflikta među identitetima, te osobama pripadnicima različitih kolektiviteta. Ljudi mogu istovremeno imati više identiteta. To je priordno stanje stvari.

Ovo, znači, nije priča (samo) o Nikoli i Lesiju, Džeki i Kolarovu. Mi , zapravo, govorimo o društvenom biću BiH, o mentalnoj higijeni, o emocionalnoj zrelosti, o  punoći individualne realizacije i samoaktualizacije. Govorimo o bh realitetu i pogubnom utjecaju ideološkog nasilja nad prirodom ljudskih identiteta u BiH,o kastracionoj redukciji pluralnosti identiteta,  o  indoktrinaciji kojom manipuliraju korumpirani , kriminalizirani i društveno neproduktivni političari, o manipulaciji kojom građane BiH drže u svojevrsnom zatočeništvu. O instrumentalizaciji moćnih i neminovnoj posljedici siromašenja građana i opšteg zaostajanja bh društva.

Na kraju, nužno je istaći da Nikola nije stavio Džekinu sliku (samo) zato što je ovaj Bosanac, već (i) zato što je zabio gol i što je postao šampion u engleskom fudbalu . Zato, dakle, što je uspješan.Viera, sportski direktor novog šampiona ,kaže - "Džekin gol nas je vratio u život" . Drugim riječima, Džeko je dao ključni doprinos tituli. Kolarov ovaj put ne (mada je riječ o sjajnom igraču).

Ovo je ključna tačka za naše polemičare (Nikolu i Lesija), a i za građane BiH. Nužno je redefinirati kriterije na osnovu kojih se opredjeljujemo i razloge zbog kojih slavimo . Društvo i građani mogu krenuti na put razvoja i prosperiteta tek onda kada kriteriji društvene promocije i individualnog pozicioniranja  dominantno postanu sposobnosti, znanje, rad i postignuće, a ne puka pripadnost kolektivitetu. Identitet može dati poticaj dobrom raspoloženju, ali ne i razvoju. Nije nevažan, ali nije produktivan.

"...treba podići optužnicu i raspisati potjernicu za Ganićem, pa ako ikad nogom kroči na srpsku zemlju, uhapsiti ga kao psa". Ovo je komentar izvršnog sekreetara SNSD na izjavu člana ratnog (a i predratnog) Predsjedništva RBiH kanadskom radiju.

"uhapsiti ga kao psa" - to je govor osobe koja se žali da je pomenuta Ganićeva izjava "prevazišla sve granice mržnje", te da je "necivilzacijsko pomraćenje uma".

Karakteristike ove reakcija generalnog sekretara SNSD :

·        Predstavlja govor  mržnje u ekstremnoj formi ("prevazišlo sve granice mržnje")

·        Necivilizacijski nivo komunikacije ("kao psa")

·         Kršenje principa Evropske konvencije o ljudskim pravima ("ako je neko počinio krivično djelo ili zločin, to nije osnov da se njegova ljudska prava  krše -  u ovom slučaju dostojanstvo ličnosti Ganića)

·         Bez elementarnog kredibiliteta  (ovaj zakržljali vojnik ratnog huškanja kontinuirano je davao izjave koje su neuporedivo gore od "inkriminirane" izjave Ganića. Osim toga, i predsjednik SNSD je dao niz sličnih izjava koje su s onu stranu uma)

·         Implicira stav da je njima (sekretaru i predsjedniku SNSD) dopušteno ono što nije drugima

·         Implicira preferiranje principa  nasilja kao temeljnog principa rješavanja političkih ili (krivično)pravnih pitanja

·         Ustrajava na  feudalnnom, srednjovjekovnom  pojmu ("srpska zemlja") koji je bio temeljna ideološka i propagandna premisa na kojoj je pripreman i izveden građanski rat u SFRJ i rat protiv BiH

Zbog svega , ako je za govor moguće hapsiti (a za govor mržnje postoji krivična odredba), generalnog sekretara SNSD bi trebalo uhapsiti kao ... kao čovjeka, čim BiH kroči na zemlju  pravne države ili se primakne dvorištu EU. Do  tada bh javnost je prinuđena da sluša lavež politike.

P.s.

Ganić je kanadskom radiju rekao da je u građanskom ratu u BiH više Srba poginulo u automobilskim nesrećama nego od bošnjačkih metaka.

Ganićeva izjava zaslužuje objektivan komentar, ali  to je druga tema. Da li javnost zaslužuje da je se uznemirava reakcijama kakva je ova kojom se iz SNSD puca na civilizacijske standarde, odnosno, da se društveni prostor  kontaminira političkim otrovom?

"Sve  više Bošnjaka misli da je vrijeme da se kaže da je Bosna zemlja Bošnjaka i ostalih koji je vole i prihvaćaju kao svoju jedinu domovinu i državu te da su spremni boriti se za jedinstvenu i suverenu bosansku državu kao što su Poljaci spremni boriti se za svoju Poljsku, Mađari za svoju Mađarsku, Srbijanci za svoju Srbiju, Hrvati za svoju Hrvatsku, Danci za Dansku", obznanio je ovih dana Mustafa Cerić, pred istek mandata reisa IZ u BiH.

Ostavimo po strani pitanje kako to, kojim metodama i na kojem uzorku , M.C. utvrđuje dominantno stanje svijesti i dominantno mišljenje Bošnjaka o svom statusu i državi u kojoj žive. Pustimo ga da iznese svoj politički program.

- Bosna je država, a Hercegovina je pokrajina kao što je i Sandžak pokrajina u Srbiji i kao što je Dalmacija pokrajina u Hrvatskoj... Razumljivije je da se za Srbiju kaže "Srbija i Sandžak", a za Hrvatsku "Hrvatska i Dalmacija", nego za Bosnu "Bosna i Hercegovina" zato što su mnogo veće povijesne, geografske i kulturološke razlike između Srbije i Sandžaka, Hrvatske i Dalmacije, nego između Bosne i Hercegovine. Pa zašto se onda samo oko bosanske države prave takve jezičke i druge podjele?, pita se autor nove-stare političke ideje .

Do sada se moglo govoriti o mekom (soft) bošnjačkom nacionalizmu. Sada , nakon i pored srpskog i hrvatskog nacionalizma ,  otvorenog ili prikrivenog separatizma, na društvenu scenu stupa projekt otvorenog bošnjačkog nacionalizma. Ni ovdje, kako to po pravilu biva kad se radi o retrogradnoj ideologiji, nema Bosne i Hercegovine, niti njenog kompozitnog društva. Umjesto toga promovira se redukcionizam i separatizam kao varijetet secesionizma, odnosno, hegemonizam ili majorizacija. Suština je ista - etnički princip je temeljni , zapravo jedini politički princip i postulat državne konstitucije. Umjesto Bosne i Hercegovine nudi se Bosna s pokrajinom (Hercegovina), umjesto multietničkog i multireligijskog društvenog bića -etnički i vjerski monizam koji bi  svojom "širokogrudnjošću"  u novoj državi (Bosni) dopustio i egzistiranje i "ostalih koji je vole i  prihvaćaju kao svoju jedinu domovinu i državu, te su spremni boriti se za jedinstvenu...". Umjesto države ravnopravnih naroda i građana, program preferira   superioran status jedne etničke "zajednice", a kategorija građana se potpuno ignorira. To implicira vrlo ozbiljne konsekvence na političkom terenu, ugrožava opštu sigurnost, ali i  na polju (individualnih) ljudskih prava.

Cerić promovira opasan program koji ne ostavlja ni najmanje prostora za sumnju. On je brutalno direktan i otvoren. " Bošnjaci su autohtoni narod koji ima prirodno pravo na sve što imaju drugi narodi u Europi, uključujući svoju nacionalnu državu... Bošnjaci moraju napraviti svoju mapu puta za sigurniju budućnost koja nije ni žalom opčarana ni žalbom zamračena!" On u svojoj paranoidnoj uobrazilji sopstvene veličine govori o Evropi, njenim narodima i državama, a ignorira realitet BiH. Upoređuje neuporedivo, zanemaruje bh osobenosti i aktuelni društveni kontekst. On vatru gasi benzinom.

Kad se razgrne (kvazi)poetičnost Cerićevog programa i postave nužno pitanja tek tada se shvata dubina  njegovog političkog avanturizma .Kako misli realizirati tu bošnjačku "mapu puta", kako "uvjeriti " one koji nisu Bošnjaci da je "Bosna" zemlja Bošnjaka, a da ti građani još uvijek vole takvu državu ? Šta ako oni na to ne pristaju, šta ako na to ne pristaju ni svi , odnosno, većina Bošnjaka ? Kako od Hercegovine napraviti provinciju u "Bosni" ?

Dokad će ovo društvo trpiti osobe s viškom važnosti i prijetećim manjkom odgovornosti, dokad će građani dozvoljavati da se olako igra vatrom i njihovim životima ?

Ovdje, dakle,nije riječ o mišljenju, već o političkoj ideji koja je oblikovana u program na pragu njegove realizacije. Cerićeva "mapa puta" je  moguća samo kao akcija destrukcije  bh tradicionalnog društvenog bića i zvanične ustavne konstitucije , aktuelne državne strukture, odosno, teritorijalne organizacije.

Silajdžić  je (politički) mrtav, živio (novi ) Silajdžić. Cerić je radikalniji i javlja se u kritičnijem trenutku. Osim toga, on je još vjerski poglavar, pa ovo  promoviranje političkog programa hrani tvrdnje o islamizaciji društva i ambicije "opšteg pogleda na svijet". Direktna posljedica je reduciranje Bošnjaka na vjersku zajednicu.

Političke štete su nedvosmilene. Dodik je dobio potvrdu svog "straha" i argumet za protivljenje jačanju države BiH, jer "poslije može doći gori od Lagumdžije". (Oni koji su mislili da nema goreg, sad vide da su se prevarili). Opšta situacija se radikalizira, a snage destrukcije dobijaju materijal i "argumete" za svoje strateške ciljeve.

Cerić koristi slobodan prostor na političkoj sceni i popunjava ga opasnom idejom koja je , u biti, reciklaža ideje na kojoj  je pripreman i izveden rat u SFRJ, odnosno rat protiv BiH. I ovo je ideološki pledoaje za rat protiv BiH, sada u ime Bošnjaka. Naravno, opet za osobni račun.

Manje je važno pitanje motiva M.C. Posljednji istup je kontinuitet ranijih izjava. Razlika je u tome što je to sve sada plasirano kao politički program, tj. projekat. Priprema li se osnivanje nove političke stranke koju bi vodio reis-političar ili je ovo spin kojim se osnažuje njegova želja (namjera ?) da bude  vjerski lider svih muslimana u Evropi, "evropski papa za muslimane"? Saznaćemo uskoro.Sigurno je da je  M.C.  prešao rubikon, kao što ga je prešao i njegov šegrt u Srbiji , sandžački muftija Muamer Zukorlić koji je kandidat za predsjednika Srbije. Opasna simbioza vjerskog i političkog.

Dok čekamo odgovore na postavljene kontraverze, poslušajmo Mustafu Cerića u zoru svog  otvorenog političkog angažmana. On upozorava da je "pogrešno misliti da danas bošnjački narod nema potrebu za snažnim i odvažnim vođama poput nekih iz prošlosti, a trenutačno bošnjačko i bosansko vodstvo izaziva našu zabrinutost". On je , dakle, alternativa političkog lidera mlakom i nesposobnom bošnjačkom i bosanskom vodstvu. Alternativa od koje boli glava.

Rezidentni predstavnik UNDP-a BiH Juri Afanasiev naglasio je da je BiH najbogatija vodom u regionu. Ovo je rečeno 05. aprila u Sarajevu na predstavljanju MDGF programa o upravljanju vodama i vodosnabdjevanjem koji je fokusiran je na poboljšanje upravljanja u oblasti ekonomije i popravku infrastrukture vodoopskrbnog sektora u Bosni i Hercegovini.

Radi se o projektu koji  partnerski realiziraju UNDP i UNICEF sa vlastima BiH.(s ministarstvima za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose i civilne poslove BiH, ministarstvima poljoprivrede, šumarstva i vodoopskrbe RS-a i FBiH, općinama i njihovim komunalnim preduzećima, te organizacijama civilnog društva).

Ali, kako to ovdje obično biva, svaka dobra vijest je praćena najmanje jednom lošom. U BiH se prosječno gubi oko 50% vode. Razlog je, pogađate, loše stanje infrastrukture vodoopskrbnog sistema.Naravno, problem je tu najočitiji, ali ima još. Nešto suptilnije , ali ne manje važne slabosti , odnose se na upravljanje vodnim resursima i vodosnabdjevanjem, a to je već sfera koja se tiče društvene efikasnosti i stanja države i državnih (javnih) preduzeća. U konačnici, radi se o nedostatku sposobnosti vlasti da definira i realizira strateške ciljeve. Ukratko, država i ekonomija u BiH nisu sposobne proizvesti novu vrijednost, ali ne znaju  upravljati ni onim bogastvom koje BiH posjeduje.

MDGF program važan za BiH jer će doprinijeti razvoju politika u državi, razvoju lokalnih zajednica i podizanju kvaliteta života, ali i ispunjenju regionalnih i globalnog cilja definiranog kroz direktive EU.No, istovremno se upozorava da je za uvođenje evropskih standarda  u oblasti vodosnabdjevanja ( kao i u drugim sektorima) nužno razvijati infrastrukturu.

Dodao bih da je nužno mijenjati koncept vlasti  da bi se razvijala sposobnost da se  bez "pameti izvana" prepoznaju domaći resursi , potaknu inicijative, stvaraju potrebni  (pred)uslovi  i realiziraju razvojni projekti. Ali, ko bi se onda stigao baviti "nacionalnim interesima".

Na Depo portalu zanimljiva priča ." Iako je još prije tri godine potpisan kreditni ugovor između vlada BiH i Španije vrijedan 67,6 miliona eura, kojim je kupljeno devet garnitura nagibnih vozova "talgo", "Željeznice FBiH" (ŽFBiH) još nemaju sve potrebne dozvole za međunarodni saobraćaj. Zbog toga je ova kompanija izgubila na stotine hiljada eura".Zatim objašjavaju, da nekoliko garnitura ovih vozova, već mjesecima propada na Željezničkoj stanici u Sarajevu. Jedan broj njih nalazi se u depou Rajlovac, ali njima ubrzo istječe i garancija.

Ivan Knezović, član Nadzornog odbora ŽFBiH, mjesecima upozorava na mnoge nezakonitosti u kompaniji." Ovo je državni projekt koji zbog samovolje Nedžada Osmanagića, direktora ŽFBiH, već godinama propada. Iako su urađene sve studije izvodljivosti, vozovi godinama stoje kako stoje. Ubrzo im istječe i garancija".

S druge strane, Enver Bijedić, ministar prometa i komunikacija FBiH, tvrdi da je velika greška države što je vozove "talgo" uopće i kupovala." Kupili smo devet garnitura, a sada ne znamo šta s njima. Ne znamo isplati li se "talgo" uopće i voziti. Mislim da smo požurili s kupovinom. Ali, šta sada da radimo? Ne možemo ih vratiti. Kada je u pitanju njihova prodaja, o tome nema govora. To Osmanagić ne može uraditi bez saglasnosti Vlade FBiH" Ovaj slučaj je paradigma opšte nesposobnosti i neposlovnosti i državnih struktura i "državih", tj. javnih preduzeća. U konkretnom slučaju nije se proslavilo ni bh novinarstvo, odnosno novinar teksta kojeg navodim. Da se kratko osvrnem na propuste novinara koji je ostao na površini teme/problema.

(1) Novinar nas ne obavještava kakve su te "potrebne dozvole" bez kojih vozovi ne mogu voziti, te ko je za to nadležan, zapravo odgovoran ili kriv.

(2) Navodi se da bez tih misteriozmih dozvola vozovi ne mogu u međunarodni saobraćaj. Takva formulacija bi sugerirala da mogu voziti na domaćim prugama. No, je li tako ?Ako jeste, zašto ne voze bar unutar BiH

(3) Kad ministar (E.B.) iznosi sumnjivu dilemu ( "ne znamo isplati li se "talgo" uopće i voziti"), trebalo je tražiti da to objasni , te ga pitati zašto vlada tu dilemu ne razriješi.

A sad, ono što je važnije. Zašto aktuelna vlast,koja troši već skoro dvije godine mandata, nije na seriozan način pristupila problemu JP (željeznice), pa i pitanju "talgo" vozova, teškog oko 70 miliona eura ? Radi li se samo o nesposobnosti i neodlučnosti ili se štite interesi drugih prevoznika ? I na kraju, najvažnije. Zašto se ne postavi pitanje odgovornosti sadašnjeg direktora i njegovog prethodnika za cjelokupno poslovanje tog JP, odnosno, pitanje njihove krivične odgovornosti ako bi detaljna revizija utvrdila da postoji osnovana sumnja u krivično/a djelo/a ?

Sve dok se za korupciju i kriminal, pa i propuste, ne bude odgovaralo, ovakvi slučajevi će biti praksa,a ne izuzetak. Nužno je radikalno promjeniti društvenu reakciju da bi se stanje promjenilo. U čemu je razlika između Željeznica i,recimo, Bosnalijeka, gdje država ima tek dio kapitala ? Da li politički interesi imaju prioritet u odnosu na državne ? Ali, koga je briga za državne interese, odnosno za opšti ili javni interes koji je zaboravljena kategorija.

Emerik Blum, legendarni otac i menadžer Energoinvesta, svojevremno je sklopio poslovni ugovor u inostranstvu za gradnju nekih objekata i postrojenja. Da bi dobio posao na zahtjevnom svjetskom tržištu morao je, između ostalog, biti i konkurentan sa cijenom. Mnogi su mislili da je zaključio loš posao, jer je cijena gradnje bila relativno niska. Kasnije se pokazalo da je kapitalnu dobit  Energoinvest ostvario na osnovu tačke u ugovoru kojom je dobio prava na održavanje postrojenja.

A sad, da vas pitam. Kome biste dali prednost Sarajevu ili Rimu? Zna se. Barceloni ili Sarajevu. I to se zna. Sarajevu ili Petrogradu, Budimpešti ili Sarajevu....? E, nemate pravo. Ti znameniti svjetski gradovi, biseri arhitekture i svekolikih istorijskih i kulturnih vrijednosti ostali su iza Sarajeva. Rim, Barcelona..., kao turistički autsajderi u odnosu na Sarajevo. Riječ je o neformalnoj, ali indikativnoj procjeni ili preporuci turistima koji grad posjetiti.

Radi se o jednom vidu turnira koji se zove The Best City to Visit 2012. Turnir je počeo prije dvije sedmice, a gradovi se ocjenjuju glasanjem. U tijesnoj je borbi Fethiye pobijedio Barcelonu i sada se takmiči sa Kuala Lumpurom. Jedan od ovih gradova je potencijalni "protivnik" glavnom gradu BiH.

Neka vrsta turiostičkog paralel-slaloma. Grad protiv grada, pobjednik ide dalje. U ovoj fazi, SA je među osam najljepših, najprivlačnijih turističkih gradova. Preteklo je Rim u direktnom nadmetanju i sada se natječe s Izmirom. Bosanci, a i poneki Hecegovac, bezbeli, ratnim vjetrom otpuhani na sve meridijane Zemlje, nesumnjivo su pojačali  svojim glasovima rejting Sarajeva u ovom turističkom turniru. Koliko njih, koliko građana drugih zemalja, ne može se saznati zbog manjkave metodologije. No, kako god, biti među najprivlačnijim turističkim gradovima svijeta, nesumnjivao je referenca. U grupu od osam najljepših gradova, osim Sarajeva i Izmira,  spadaju  i  Kuala Lumpur, Fethiye, Guimaraes, London, Marrakesh i Istanbul. Impresivna lista.

Način procjene (glasanje) može biti upitan s aspekta validnosti i pouzdanosti. Nije riječ o naučnoj metodi, već procjeni na osnovu impresije. Pa, ipak, Rim je Rim. Biti ispred Rima, pa makar i na osnovu impresije, sjajno je priznanje.

Šta sad s priznanjem? Kako ga materijalizirati? Sarajevo je 1984., nakon Olimpijade, bilo top detinacija, ali taj status nije znalo iskoristiti. Valja imati (potencijal), ali valja i znati (taj potencijal materijalizirati). Ima li Sarajevo, turističko, administrativno i privredno, znanje i sposobnost da mogućnost pretvori u opipljiv finansijski rezultat?

A sad opet o  Emeriku Blumu. Vizionar koji je stvorio Energoinvest, menadžer koji je sofisticiranim znanjem i strateškom mudrošću ovu firmu učinio konkurentnom na svjetskom tržištu.

Nije bio član partije (SKJ) niti se politički eksponirao. Karijeru i poslovni uspjeh je gradio znanjem, mudrošću i radom. Živio skromno. Živio da bi radio. Kreacija i razvoj su bili smisao njegove egzistencije. Stvorio je Energoinvest, najuspješniju Jugoslovensku firmu konkurentnu na svjetskom tržištu. Energoinvest je pred rat imao 6000 visokoobrazovanih stručnjaka. Većina od njih bili su stipendisti ove firme. U jednom trenutku, Energoinvest je imao 3000 stipendista. Osim toga, specijalizacije stručnjaka u najrazvijenijim zemljama (Rusiji, SAD-u, Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj...) bila je stalna praksa Energoinvesta.

Vizija i ulaganje u obrazovanje, dobra organizacija i zadovoljni zaposlenici. Stručnost i kompetentnost, temeljni kriteriji. Prihvatao je ideje svojih saradnika i radnika koje su poticale razvoj. Otvorio je Jugoslaviju, BiH i Sarajevo svijetu. Energoinvest je bio partner i konkurent najjačima u svijetu. Sa stranim partnerima otvarao je zajedničke firme. Pred rat, 91., imali su izvoz oko 700 miliona dolara. Pokazao je koliko imamo potencijala kao narod i država. Osim što je bio briljantan, svijetski uspješan menadžer, Blum je bio i gradonačelnik Sarajeva (81. – 83.). Naravno, radio je Odboru za organizaciju 14. Olimpijskih igara u Sarajevu. Umro je krajem te, 84.

Kakve veze ima priča o Blumu sa pričom o turističkoj privlačnosti Sarajeva?

Haris Tvrtković je dječak iz Vogošće koji je prošle godine stradao u saobraćajnoj nesreći (udarilo ga vozilo hitne pomoći, koji apsurd). Od tada je u komi. Neurohirurgija u BiH nije osposobljena za ovakve slučajeve.Za liječenje u Zagrebu potreba su velika fiansijska sredstva.Pokrenuta je višemjesečna akcija prikupljanja sredstava koju je uspješno vodila profesorica Senada-Senka Kasumović. Nakon intervencije ljekara u Zagrebu Harisovo stanje se popravlja. Njegova majka saopštava "Danas smo ga vodili u bolnicu na Koševu da mu odstrane cjevčicu preko koje se do sada hranio špricom. On je počeo da jede, stalno radi fizikalne terapije, počeo je da se smije, da više radi nogama, što ranije nije mogao". Dobre vijesti tu završavaju. Za Harisa ima nade, ali rizici ostaju. Ljekari će tek kroz dva mjeseca znati hoće li biti nužno ugraditi aparat (elektrostimulator). Problem teško oboljelih, kao opšti društveni problem građana BiH, ostaje. Trenutno je u toku kampanja prikupljanja sredstava (200.000 KM) za liječenje poznatog tv autora Nisveta Džanka, te za niz drugig građana. Solidarnost još uvijek živi u ovome društvu. Nažalost, istovremeno svjedočimo nemoć države, njenog zdravstvenog sistema. Mislim da bi bilo nužno pokrenuti kampanju kojom bi javnost prisilila državu da na sistematski način riješi ovaj problem, tj. da se uspostavi model koji bi pružio sigurnost građanima u ostvarivanju temeljnog ljudskog prava, prava na život.Poslije dvadeset godina političke manipulacije i bjesomučne indoktrinacije, u BiH je nužno redefinirati prioritete u društvu. Umjesto virtualnog nacionalnog (etničkog) interesa, vrijeme je za vitalne interese građana.

PDP (njeni mladi) priredili su ovih dana sjajan performans pod naslovom „ Sjećate li se šta je Dodik govorio o Lagumdžiji“. Aluzija je na svojevrsno savezništvo dvojice najmoćnijih ljudi u BiH kojem svjedočimo posljednjih mjeseci. Dvojica nepomirljivih političkih ratnika sada žive neki politički medeni mjesec – smiju se jedan drugome, tapšu po ramenima...Ministar vanjskih poslova u prvu diplomatsku misiju putuje u BL predsjedniku RS. Falili su samo brod „Galeb“ i počasna garda u slavu dragog gosta iz dalekog TeheranSaraja. Nije, naravno, problem u saradnji, kompromisu i toleranciji. Narpotiv,to je ono što je poželjno. U konfliktnom bh društvu, pogotovo. No, saradnja po sebi ne mora biti vrijednost. Ako je u pitanju politički deal na neprincipijelnim osnovama , a u korist moćnika onda imamo problem. Ima dovoljno inidkatora da se radi upravo o tome. U pozadini može biti dogovor o podjeli teritorija ili zona interesa i utjecaja, dogovor koji podrazumjeva da moćnici aboliraju i štite jedan drugog, jer bi daljnja konfrontacija mogla nanijeti štetu obojici. Da podsjetim, isti dan kad je dogovoreno Vijeće ministara,(u kojem Z.L.dobija mjesto ministra vanjskih poslova) objavljeno je da je Sud BiH odbacio tužbu protiv M. D. (sumnja u visetruke i višemilionske štete nanesene budžetu RS). Koncidencija ili... ? Stišala se i priča o podizanju tužbe protiv SDP-ovog (Lagumdžijinog ) Damira Hadžića zbog sumnji za korupciju. Z.L. je dobio mjesto ministra vanjskih poslova (kasnije će se pokazati da je to neki novi resor koji bi se mogao nazvati „vanjski unutrašnji poslovi“), a D.H. mjesto prometa i komunikacija u VM. Članovi PDP-a su na Trgu krajine u Banjoj Luci građanima dijelili letke sa izjavama predsjednika RS i lidera SNSD-a Milorada Dodika, koje je on u posljednje dvije godine dao o lideru SDP BiH Zlatku Lagumdžiji. U ironičnom saopštenju, PDP navodi da se iza "nove-stare ljubavi" krije neka krupna prodaja za koju je odgovoran SNSD. "Prijateljsko i veoma prisno druženje Z.L. sa M.D., kao i poljupci (još se ne zna tačan broj poljubaca, procjene su opreečene – 2 puta ili tri puta, op. I.P.)koje je Lagumdžija nedavno razmijenio sa predsjednikom NSRS Igorom Radojčićem ukazuju na to da su Dodik i SNSD prodali nešto krupno u zamjenu za ovu novu-staru ljubav", naveli su u PDP-u. Da parafraziramo :“..- ukazuje na to da su Lagumdžija i SDP prodali nešto krupno...“ Šta i kako saznaćemo kasnije, tj. kad bude kasno. Iz PDP-a su zatražili da Dodik saopšti javnosti šta je dobio u zamjenu za ustupanje jednog mjesta Vijeću ministara BiH, brisanje granica Brčko distrikta i odustajanje od referenduma. Partija demokratskog progresa je na letku koji je dijelila građanima Banje Luke, kako ističu u ovoj stranci, navela samo neke od Dodikovih izjava u vezi sa formiranjem Vijeća ministara BiH. "Lagumdžija ne zaslužuje podrušku Republike Srpske i neće je dobiti" (decembar 2010.) "Ne dolazi u obzir da Lagumdžija bude i na jednoj poziciji u budućem sazivu Vijeća ministara" (decembar 2010.) "Lagumdžija je svojim djelovanjem pokazao da nam ne može biti partner i ne može dobiti podršku. Kada se on isključi iz svega možemo sarađivati sa SDP-om" (januar 2011.) "Budući ministar vanjskih poslova BiH će biti Srbin ili neće ni biti Vijeća ministara. Republika Srpska mora dobiti četiri mjesta od kojih je jedno mjesto ministra vanjskih poslova" (juli 2011.) "Republika Srpska neće ni pod čijim pritiscima i ucjenama prepustiti mjesto ministra vanjskih poslova, a posebno ga neće prepustiti Zlatku Lagumdžiji" (septembar 2011.) Podsjetimo, Z.L. je izabran za ministra vanjskih poslova BiH, a njegova prva diplomatska aktivnost bila je nedavna posjeta BL i predsjedniku RS M.D“. Šta je problem u svemu tome ? Stanje svijesti - kratko pamćenje građana , te bahato ignoriranje javnosti od strane političara koji se ne drže svojih stavova i obećanja. Bez toga nema odgovorrnosti, a bez odgovornosti, tj. pozivanje na odgovornost , ostaje nepodnošljiva lakoća vladanja neefikasne vlasti . Akcija PDP-a upozorava na taj problem. Implicitna poruka glasi – političari (vlast) se neće promijeniti dok ih javnost ne bude podsjećala na ono što su govorili i obećavali. Drugačije rečeno, javnost mora prisiliti političare na više kredibiliteta, etičnosti i odgovornosti. Za opipljive efekte trebalo bi sa ovakvih performansa preći na ozbiljnije akcije kontrole realizacije mandata, te na izborima kažnjavati „zaboravne“.

Ako Zoran Milanović nastavi ovako, ako ne bude slušo, ne samo da neće sa njim ići na ručak, Lagumdžija će ga istjerati iz SDP-a.

Sjećate li se Muhameda čengića ? Visoki funkcioner (!) SDA, visoki, skoro najviši državni funkcioner, dopredsjednik prve vlade nakon "prvih demokratskih izbora" 90.Ako nije dovoljno da probudi vaše sjećanje na lika kojeg ste zbog prijetnje zdravom razumu potisnuli u nesvjesni dio svoje strukture, evo još jednog bisera. To je autor antologijske gluposti da će u BiH "pravna država profunkcionirati od ponedjeljka". Taj "visoki funkcioner SDA i visoki državni činovnik" pod nejasnim je okolnostima nestao iz ratne BiH (ali svojom voljom), godinama boravio , čini mi se, u Turskoj, pa onda uskrsnuo u BiH. I evo ga opet. Naravno sa novim antologiskim udarima na mentalno zdravlje građana koji imaju elementarno znanje i elementarnu sposobnost logičkog rasuđivanja. Našlo ga iz srbijanskog Press-a (!) da ono da izjavu povodom 1.marta Dana državnosti BiH. Šta mislite zašto baš njega, arhiviranog lika ? Pa zbog pameti, naravno. Jer samo taj nivo gluposti može poslužiti projektu revizije uzroka i karaktera rata u BiH, odnosno u SFRJ. Samo ljudi bez elementarnih moralnih skrupula ili oni bez elementarne logike mogu pomagati u argumetiranju monstruozne namjere iz iste kuhinje iz koje su skuhani i ratovi devedesetih.Preciznije, rat, jer svi tzv. ratovi u Jugoslaviji(Slovenija, RH, BiH, Kosovo) sastavnica su jednog rata, odnosno jedne potrebe i namjere. Da podsjetim, rat u Jugoslaviji nije počeo u BiH (već u Sloveniji, nastavio u Hrvatskoj, pa premješten u BiH, tj. protiv BiH, pa na Kosovo...Rat je bio potreba režima u Beogradu. Da ga 99. nije zaustavio NATO, rat na Kosovu ne bi bio posljednji koji je taj režim vodio . Vjerovatno bi se ratni scenarij nastavio u Crnoj Gori (zbog namjere Crnogoraca "da se odvoje od Jugoslavije"), pa u Makedoniji...i tako "do Tokija...". Uostalom, da vas podsjetim na priču o vuku koji je nakanio da pojede ja(g)nje. Da skratim...jadno janje se branilo i odbijalo jednu po jednu optužbu zbog koje je trebalo da plati glavom. Kad Slobo, pardon Vuk, više nije mogao izmišljati razloge reče : ali ja hoću da te pojedem. "Ovca" iz naše priče ne zna ni ono što se uči u VII osnovne - razliku između povoda i uzroka rata.Da nije bilo Referenduma(o nezavisnosti) ili ppogibije srpskog svata na Baščaršiji,našlo bi se već nešto."Mutiš mi vodu" ili "hoću da te pojedem", "odbrana cjelovitosti SFRJ od secesije, zaštita Srba u Hrvatskoj od proustaškog režima, sprečavanje usppostavljanja islamske džamahirije u BiH i, opet, zaštita bh Srba od vehabija i muhadžedina koji će u BiH doći 93.(!?)...". Da vam ja ne (pre)priča(va)m, poslušajte autora "od ponedeljka". - Kao što sam govorio tada, tako smatram i danas. 1. mart 1992. godine datum je kada je počeo rat u BiH koji, što je najveće zlo, do danas nije završen. Zagovarao sam tada regionalizaciju BiH i da su me poslušali, rata sigurno ne bi bilo! Čovjek je danas star, pa su, ionako skromne, intelektualne sposbnosti još slabije nego prije dvadesetak godina. Zaboravio je da rat nije počeo 1.marta 92. Na novinarsko pitanje zbog čega je tako siguran u to, Čengić odgovara: - Zašto bismo ratovali kada bi svaki narod dobio nadležnost na onom dijelu teritorije na kome živi u većini. Ne bi bilo ni rata, ni stradanja, ni zločina... Komentirati ovo bio bi intelektualni mazohizam. Uostalom, ne pišem ovo zbog M.Č.Nije on glavni (negativni) lik. On je marginalac i inferiorac koji ne razumije elementarne pojave i procese ("kao što sam govorio tada"...""tako smatram i sada"). Ali, važan je kao paradigma personalne nekompetentnosti u politici u BiH, odnosno ,još gore, u državnim strukturama, kako tada (90-ih) tako i sada. Ništa se bitno nije promijenilo ni poslije posljednjih "demokratskih izbora" 2010.Manje je karikaturalnih likova, ali nije reafirmiran princip kompetentnosti.I dalje se namiruju partijski kadrovi ili oni iz interesnih društvenih grupa bliskih novim pobjednicima. Kad se sve to ima na umu - dobro smo prošli (kakvi vode državu).