Umjesto gluposti

Dobrodošli na blog Ibrahima Prohića

13.06.2013.

ŠTA JE POLITIKA ILI, KOJA JE ULOGA JAVNOSTI

Kao što pojedinac u (skoro) svakom postupku otkriva svoju suštinu, tako i politika u svakoj situaciji otkriva svoj karakter.
Protesti građana (podvlačim građana) BiH posljednjih dana ogolili su bijedu domaće politike/politika. Njihove reakcije i izjave otvorile su neke pojmovne dileme i temeljne stavove o politici, njenom smislu i modalitetima, te odnose vlasti i javnosti.

Zadržimo se na nekim stavovima i izjavama.

M.D. , recimo, upozorava Banjalučke studente da su njihovi protesti politički motivirani. Intonacija, osnovni motiv i poruke koje implicira (izjava) odriču pravo građanima da se bave politikom (političkim pitanjima) izvan politički etabliranih stranaka. (Uzgred, nije bilo takvih reakcija kada se crkva bavi političkim temama. Naravno, samo zato što pušu u istu tikvu, i samo dok je tako...). Po tom konceptu građani se mogu baviti samo socijalnim i komunalnim pitanjima,a politiku nek osstave političarima. Ili, kako osvjedočeni demokrata sugerira :"Ako imate (misli na studente), političkih ambicija, formirajte stranku, pa na izbore..."

Dakle, to je to poimanje politike i javnog djelovanja. U parlamet/e i institucije, a tamo ćemo lako. Biće kako mi, tj. kako ja hoću. Politička klasa ovdje više od dvadeset godina manipulira i izrabljiva i odriče pravo građanima na ispoljaavanje stava, ovaj put bunta.

Kontrapunkt ovom arhaičnom , retrogradnom (pa, i retardiranom) stavu stoji teza o vanparlamentarnim oblicima političkog djelovanja . To je , ne samo demokratska stečevina, već i nužnost u određenim društvenim situacijama i istorijskim okolnostima kada etablirane forme političkog organiziranja i djelovanja ne daju rezultate i nema izgleda da će se to promijeniti na bolje.

I Dodikov kolega iz političke klase, B.I. iskazuje isti stav. Naravno, razlika je u stilu koja ne mijenja suštinu. On na skupu SDA u Zenici on očinski (na koga vas ovo podsjeća) savjetuje (Bošnjacima) "...ne izlazite na ulice, strpite se do sljedećih izbora 14., izađite na izbore..." Neizrečeni dio sugerira - glasajte za nas, mi ćemo nastaviti kako smo naučili.

To je redukcionizam koji politički angažman građana svodi na izbore, tj. glasanje. Suština politike u demokratiji i jeste u odnosima vlasti i javnosti tokom trajanja mandata. Javnost ima pravo da kontrolira, da vrši pritisak na vlast, te da na određeni nači i na određenim pitanjima učestvuje u vlasti, tj donošenju odluka vitalnih za njihove interese (javni interes).
25.04.2013.

FRUSTRIRAJUĆE

Američki ambasador u BiH, njegova ekselencija Patrik Moon hirurški precizno je označio sentiment koji već skoro deset godina sistematski provocira Milorad Dodik - frustrirajuće. Naravno, ambasador je govorio kako je pčonašanje MD frustrirajuće za njega i aministraciju. Kako je tek građanima BiH, onima koji žele normalizaciju opšteg stanja, onima koji su probosanski orjentirani, onima koji drže do istine i logike, tj. zdravog razuma, onima u RS koje pljačka i pljuje, tamošnjim novinarima koji imaju kritički stav...Jedino, izgleda, nije frustrirajuće za njegove drugove iz političke klase, prije svih za gazde iz SDP-a i HDZ-a. Ambasador je pojasnio je da konkretno misli na „najsvježiju" izjavu u Haagu, koja je bila, kako je rekao, promjena od 180 stepeni u odnosu na Dodikove prethodne izjave, od prije osam godina, kada je pozvao na hapšenje bivšeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića i nazvao ga zločincem. Da podsjetim, na primjedbu sudije Tribunala da je prije nekoliko godina govorio sasvim drugačije o RK, Dodik je odgovrio da je to bilo u kontekstu političke utakmice. Time je, nenamjerno, naravno, priznao odsustvo elemntarnog kredibiliteta i pouzdanosti, te politički karakter koji je atak na moral. Naš problem s takvim modelom politike je što MD nije izuzetak , već pravilo.( Istine radi, on je otišao najdalje).Vladajuće politike i njihovi moćnici ubili su svaku ideologiju i sve principe u političkoj sferi. Nevjerodostojnost MD ambasador je ilustrirao na konkretnom primjeru. Bio je, kaže, postignut dogovor između šest političkih lidera u BiH kako ići u rješavanju vojne i državne imovine, a od tada je bila, kako kaže, nažalost „nula" napretka. -Ne znamo zašto su ti problemi u Banja Luci. Smatramo da su uvjeti dobri i da možemo ići dalje i da je udovoljeno uvjetima koji su bili važni Dodiku - rekao je ambasador Moon. Ovo potvrđuje da s MD i nije moguć dogovor. Hipotetički, kad biste prihvatili sve njegove zahtjeve (diktat), ništa se ne bi "smirilo". On bi tražio nove ustupke i tako u nedogled. On je već dugo kopija Slobodana Miloševića. Onaj se mogo održavati na vlasti samo produciranjem ratova, ovaj produciranjem političkih tenzija.MD je prešo tačku s koje nema povratka u realitet, u principijelnost i zakonito ponašanje. I zato ga se mora skloniti s političke scene za dobro svih građana BiH. Da su ga SAD politički ostrijelile nagađa se već neko vrijeme. Pa i sam Dodik je o tome cmizdrio prije nekoliko meseci.Kad SAD nekoga označe kao metu, ishod se zna. Termin frustrirajući u ovom kontekstu bi trebalo čitati kao političku presudu. Ponovio je da se nije sastao u utorak s Dodikom, tokom posjete Banjoj Luci, jer su razgovori s njim postali frustrirajući, američki ambasador u BiH je rekao da se sastaje s drugim članovima SNSD-a i drugim stranaka u RS. Na taj način se obara Dodikov prozirni spin da SAD hoće da naškode RS.

21.04.2013.

DOKLE ?

Čitamo ovih dana da je neki Kemal Čaušević, bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) Bosne i Hercegovine, kupio nekretnine vrijedne milion i 80 hiljada KM. Međutim, njegovi ukupni prihodi ostvareni od 2004. godine nisu bili ni približno dovoljni da pokriju ulaganja u imovinu. Poslovni prostor, pa pet stanova, pa još četiri poslovna prostora (ja biznismena !?). Da, i još 20.000 kvadratnih metara zemlje. To ti je 20 dunuma. Toliko će mu trebati kad ga budu ukopavali, jer tako sposobnom čovjeku neće biti dovoljno dva metra. Fascinantno je da je naš junak sve to(i ko zna koliko još novca na nekom tajnom računu)stekao za sedam godina.Ovih teških, kriznih, gladnih godina (sad vidimo, kasko za koga). Dobro, šta je ovdje glavni problem , odnosno problemi ? Vrlo jednostavno. To nije izuzetak, već pravilo, i drugo, kriminal za koji se , po pravilu, ne odgovara. U BiH je stvoreno uvjerenje da je moguće kršiti društvenu (zakonsku) normu bez posljedica. To je stanje svijesti koje znači uvod u anarhiju i bezakonje. Tamo gdje ne funkcionira pravna država, gdje je i ona sama, "pravna država", tj. država, korumpirana, nema stabilizacije niti razvoja. Često se pitamo kako izaći iz ovog bosanskog blata ? Odgovr je zapanjuće jednostavan.Ako neće država i politika , moraju građani. Politikolozi bi rekli, nužno je upotrrijebiti vanparlamentarne oblike građanskog otpora. Da ne mudrujem, u ovom konkretnom slučaju, trebalo bi organizirati masovne proteste, tražiti od nadležnih institucija (organa) da hitno, kao prioritet istraže i procesuiraju tog K.Č., te na taj način pošalju dvije ključne poruke koje bi mogle označiti izlaz iz krize : prvo, nije (više) moguće kršiti zakon (tj. krasti) nekažnjeno, i drugo, mi, građani smo napokon tu, spremni smo za akciju, ne možete nas više ignorirati niti beskrupulozno krasti i uz to još i farbati kako radite u našem interesu. Nažalost, to što je (teoretski) jednostavno, ovdje se još neće desiti. Čujemo se kod sljedećeg Kemala.

24.03.2013.

Mostar- Ujedinimo sad

Najbolja vijest od završetka oružanog sukoba u BiH došla je ovih dana (20.03.2013) iz nulte tačke neuralgične zemlje. Iz Mostara. Iz grada koji politika/e, domaće i iz sussjedstva, dijele već više od 20 godina. I, da se ne lažemo, u tome su imale velikog uspjeha. No, da civilizacijski retrogradne ideje i procesi imaju ograničen rok trajanja, tj, da moraju biti poražene, potvrđuje se na primjeru Mostara.


Ali, prvo informacija iz medija (s portala Tačno.net) : "Danas (tj. 20. ožujka,tj. marta, op. a.)  u 13 sati uspješno je održana akcija mostarskih srednjoškolaca na Titovom mostu pod nazivom "Dvije strane na jednoj". Ovoj akciji se pridružilo više stotina srednjoškolaca, ali i Mostaraca svih uzrasta koji su sa Titovog mosta poslali poruku zajedništva, mira, ljubavi i tolerancije". (Nije slučajno baš s Titovog. Simolička porruka zajedništva, op. a.)
"Ostvareni cilj akcije bio je poslati poruku građanima Bosne i Hercegovine, a i šire - da Mostar nije grad slučaj te da i unatoč svim podjelama mladi Mostarci mogu živjeti zajedno u miru. Srednjoškolci sa istočne i zapadne strane grada nosili su po polovinu platna na kojem je bio grb Grada Mostara, te su ga susrevši se u 13 sati na Titovom mostu sastavili u cjelinu, a potom spontano grleći jedni druge poslali poruku svima:

Mostar grad - ujedinimo sad, Ujedinjeni Mostar...

Prolaznici su se zaustavljali i sa suzama u očima gledali mlade Mostarce koji žele novi - stari Mostar. 
Alica Oglić, predsjednik Vijeća učenika Grada Mostar za naš portal je izjavio: "Zadovoljan sam akcijom koja je zaista uspješno prošla. Bilo je preko 350 učenika iz svih mostarskih srednjih škola. Ovom jedinstvenom akcijom pokazali smo da mladi sa obje obale grada na Neretvi žele i mogu živjeti zajedno."

Jedna akcija  naravno, neće promijeniti društveni realitet Mostara čak i da je masovnija. No, na simboličkoj ravni ova akcija je od prvorazrednog značaja upravo zbog toog Mostarskog realiteta i političkog nasilja koje se dvije decenije radi protiv supstance grada i civilizacijskih standarda, te zbog činjenice da su akteri srednjoškolci , dakle osobe rođene i odrasle u vrijeme bjesomučne ideološke propagande kojom se zagovara podjela kao temeljni princip organizacije i države i društva . Ovo je ideološki kontrapunkt.
Reakcije prisutnih građana bile su pozitivne ("Prolaznici su se zaustavljali i sa suzama u očima gledali mlade Mostarce koji  žele novi-stari Mostar") I reakcije na tekst  na pomenutom portalu su istovrsne). No, bez euforije, molim. Ovi podaci bude nadu, ali su daleko od indikatora da je riječ o dominantnom stanju društvene svijesti u Gradu .

 

Ipak, važno je da je počelo. Pratićemo hoće li se razvijati i kako. Hoće li biti "pripomoći" , i s koje strane. Društveni kontekst je od Mostara načinio grad slučaj. Taj kontekst se nije promijenio. Dapače. U akciji nisu primjećeni političari, ali su poručili, kako izvještava portal, "Mi smo rekli svoje". Znamo šta oni govore sve ove godine. Zato skepsa ostaje. Ali, sumnja se odnosi samo na brzinu,  rok, odnosno na dinamiku procesa normaliziranja i ujedinjavanja Grada. Istorijski procesi imaju snagu imperativa, a  civilizacijske vrijednosti su na strani ove grupe mladih iz Mostara. Mostar je njihov grad. Pitanje je vremena i njihovog angažmana kada će ono što je neminovno biti realizirano.
05.03.2013.

BALKAN I....

Balkanci vole popiti. Vole i Evropljani, Danci recimo. Vole i Brazilci, gdje god da su. Naročito neki. Eh, ovih dana su u istom filmu dva igrača, fudbalera. Danac i Brazilac sa hrvatskom putoovnicom.Naziv filma je "Vožnja u alkoholiziranom stanju".Naziv isti, ali dva različita scenarija. Danac (Bendtner)zbog ispada izbačen iz reprezentacije. Iz Dinama , gdje igra ovaj hrvatski Brazilac, kažu da ga neće (ovaj put) kazniti. Alibi obrazloženje je tipično balkannsko - Momak je imao slobodan dan !? Ko biva, nije bio na radnom mjestu, pa može (malo) i popiti, čak takav biti učesnik u saobraćaju. Aferim. Da se razumijemo. Volim Balkan. Zbog emocija, zbog otvorenosti, neposrednosti, boja, mirisa, životnosti. Možda i zato, ili prije svega zato, što sam s Balkana i na Balkanu. No, malo reda , poštivannja normi i odgovornosti dobro bi došlo. Ne bi pokvarilo gore skicirani kolorit,a unaprijedilo bi život. Barem za 0,5 promila.

03.03.2013.

IPAK MOŽE DRUGAČIJE

Dan poslije utakmice prvog kola u Zenici ( Čelik - Sarajevo)sa zadovoljstvom čitam: "Put navijača FK Sarajeva u Zenicu nije bio organizovan, pa su se gostujući navijači snalazili na sve moguće načine, ali neprijatnost su doživjeli oni koji su došli sa vozom Željeznica Federacije Bosne i Hercegovine. Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine otkazale su povratnu liniju u Sarajevo iz za sada nepoznatnih razloga, a veliki broj navijača Sarajeva našao se u problemu. Rješavanju problema navijača Sarajeva veliku podršku je dao i direktor NK Čelik Alija Porča, koji je nakon pobjede Čelika, umjesto odlaska u svlačionicu da proslavi pobjedu sa svojim igračima, otišao na Željezničku stanicu i pokušao dogovoriti siguran povratak navijača FK Sarajeva kući. Na kraju, uprava NK Čelik na čelu sa Alijom Porčom, platila je karte navijačima Sarajeva, za drugi voz, koji su u večernjim satima sigurno stigli u svoj grad". Čitam još jednom. Skoro da ne povjeruješ. Godinama se dešavaju incidenti navijača različitog obima i intenziteta,ali po ustaljenom scenariju.Ponekad ispod poželjnog ponašanja idu i rukovodstva klubova. Usput, najmanje nesportkog ponašanja rade igrači i treneri. Tu pozitivnu činjenicu rijetko apostrofiramo. Jako me interesira koliko će se u medijima dati prostora postupku Čelika, odnosno njegovog direktora. Bojim se da smo "baždareni" (fiksirani) na negativno. Rješenje huliganizma nije moguće samo represivnim mjerama. Trebalo bi promovirati i potkrepljivati pozitivne modele i primjere kao što je ovaj iz Zenice. Pozitivna motivacija je najbolja prevencija. Ona ljude čini zadovolljnim, pa i sretnim, a zadovoljna osoba neće imati potrebe za destrukcijom i egresivnim postupcima. Na kraju, želim vjerovati da bi direktor Čelika postupio na isti način i da njegov klub nije pobjedio.

01.03.2013.

IZA DANA NEZAVISNOSTI

Prošle godine sam na današnji dan učestvovao u debati na BH radio 1.Sagovornik (?), iz Banje Luke, dopredsjednik jedne umjerene stranke iz RS je na početku rekao "ovo je običan dan". Htio je da obezvrijedi Dan nezavisnosti, da negira njegov značaj, tj. da ga poništi kao političku činjenicu. Na to sam, naravno, reagirao tvrdnjom da je to objektivno istorijski datum bez obzira kako ga ko doživljava.(On je malo reterirao - "...za nas u RS..."). Emocije, sentimenti, te politički i (kvazi)ideološki stavovi tu ne mogu ništa promijeniti. Život, naši konkretni životi, to je nešto drugo. Na to politika može utjecati, i to čini. Sila, brutalna sila i zločin/i sručili su se na državu i njene građane nakon referenduma o nezavisnosti. Destrukcija i opstrukcija nisu prestali ni do danas. Samo su promijenili formu. Od toga trpe svi, pa i oni građani BiH koji je negiraju, odnosno građni u čije se ime, tobože, to negiranje i destrukcija rade. Vratimo se ulaznoj premisi. Istina i činjenice postoje mimo nas i mimo naše volje. Pojedinac ili politika mogu producirati laž, ali ne i istinu. Ona ,istina, je iznad toga. Egzistencija istine ne zavisi od ljudske volje. Od nas zavisi stav prema istini, ali ne i istina sama. No, to pitanje postojanja države i nije najvažnije. Država sama po sebi nije posebna sreća. Bitan je sadržaj, struktura, društvena produktivnost, funkcionalnost države, stepen sloboda i mogućnost samorealizacije svakog građanina. Od toga se živi. Ne od istorijskih datuma, svečanih prijema i deklaracija. Politika/e, uključujuće i ovu aktuelnu postavu nije učinila ništa dobroga, ništa da bi se popravio kvalitet življenja. Naprotiv. Baš danas je važno reći da su za to odgovorni, ne samo oni koji osporavaju Dan nezavisnosti BiH, već , skoro podjednako, i oni koji se povodom ovog dana fino začešljaju i drže prigodne govore. Valja, gospodo nešto i uraditi.

19.02.2013.

UTVRĐIVANJE JAVNOG STAVA

Političari, posebno vlast, stalno govore u ime kolektiviteta, klasa, interesnih grupa...Ovi u BiH, pogotovo." Legitimni predstavnici naroda" brinu brigu o "vitalnim" i ostalim interesima etničkih zajednica. Navodno. Kako brinu i kakvi su efekti, znamo.

Interesantno je pitanje kako se utvrđuju potrebe, interesi, stavovi, mišenje građana. Četerdesetipet godina smo slušali ondašnju vlast o tome šta radnička klasa želi i misli, a da tu klasu nisu puno pitali. Istina,samoupravljanje je,  kao oficijelni model,  podrazumjevalo  upravo suprotno - pravo i mogućnost radnika, građana općenito, da uređuju uslove svog rada ili mjesta življenja. Ne samo da uređuju, već i da upravljaju društvenim resursima i rezultatima rada. Bio je to istorijski vrijedan eksperiment bez obzira na kontraverze i bez obzira na to kako je završilo. No, to je druga tema. Hoću samo da podsjetim na univerzalnost metoda kojima se politika služi. Suština manipulacije je u tome da se pojedinačni interes (političara i vlasti prije svega) predstavi kao opšti, a da se taj javni interes ne utvrđuje na metodloški korektan način. Zapravo, ne utvrđuje se nikako. Politika (vlast) daje sebi za pravo da ona na neki volšeban način "zna" šta građani (sada narod) misle.

Ovih dana dobijamo informaciju koja ruši tu političku teoremu, tj. razotkriva njenu suštinu i laž politike. Svježe istraživanje (anketa) javnog mišljenja u Mostaru pokazalo je da su stavovi vladajućih stranaka u statistički značajnoj suprotnosti sa stavovima građana. I to svih građana. Znači, Hrvata, Bošnjaka... i Srba , ako njih još ko u Mostaru računa.

Anketa koju je inicirao OHR, a koja je provedena krajem januara ove godine, utvrdila je da velika većina građana Mostara želi da dvije najveće političke stranke u ovom gradu postignu kompromis kako bi okončali dugu i štetnu krizu u gradu. Drugačije rečeno, građani su iskazali opredjeljenje za (re)integraciju, a ne getoizaciju, za univerzalne vrijednosti, a ne za zatvorene, autarhične zajednice koje nužno impliciraju devijaije sistema vrijednosti i modela javnog života.  

Značajno je da je više od 74 posto ispitanika, uključujući veliku većinu Hrvata i Bošnjaka, reklo kako podržavaju stvaranje multietničkih gradskih područja, kao i multietničkih izbornih jedinica iz kojih bi se biralo Gradsko vijeće, navodi se u današnjem priopćenju iz OHR-a.

Da podsjetim da politička filozofija i HDZ i SDA (ako je to adekvatan termin za ono što tzv. nacionalne stranke zastupaju) preferira etnički princip u političkom predstavljanju i konstituiranju vlasti, odnosno strukturiranju (para)državnih organa i organizacija.

Skoro tri četvrtine ispitanika vjeruje da gradska područja trebaju imati stalnu ulogu u administraciji grada.Upitani trebaju li HDZ BiH i SDA ostati na svojim pozicijama, čak i ako bi to dovelo do kolapsa u gradu, više od 80 posto ispitanika, i Hrvati i Bošnjaci, odgovorili su "ne".

Da rezimiram rezultate ankete - odgovarujući na postavljena pitanja građani su iskazali stavove koji su potpuno oprečni sa onim što politike ovdje (u cijeloj BiH) govore više od dvije decenije. Dvije trećine (oko 66%), 74%,  do čak 80%, u zavisnosti od pitanja u anketi.

Inače, partnerska agencija je , navodi se u saopštenju, u razdoblju od 29. do 31. siječnja 2013. godine ispitala 579 građana Mostara, koji po svom nacionalnom, rodnom, starosnom, obrazovnom te imovinskom statusu, kao i području grada u kojem žive, zastupaju cijeli grad.

Statističari i metodolozi bi rekli da je uzorak reprezentativan, dakle, validan. Nameće se pitanje koliko su onda vladajuće politike "reprezentativne" kad je u pitanju tzv. nacionalni interes, tj. koliko su oni de facto legitimni predstavnici naroda.

Priopćenje o anketi završava  informacijom  - "Ne samo da su građani koji su uzeli učešće u anketi jasno dali podršku pravičnom i razboritom kompromisu - razina podrške kompromisu bio je približno jednak među sva tri konstitutivna naroda. Poruka je jasna: građani Mostara žele ozbiljne razgovore i razborit dogovor".

Ovo razotkriva još jednu podvalu da u BiH postoje drastične razlike u etničkim zajednicama oko pitanja koja se tiču javnog interesa. Uprkos svemu, indoktrinaciji, manipulaciji, ispiranju mozgova , sačuvana je supstanca BiH. To je razumljivo, ne samo zbog tradicije ove zemlje i njenog društva, već zbog  toga jer je to prirodni zakon, prirodni odnos među ljudima. Ono što je neprirodno prođe prije ili kasnije. No, pošto čovjek nije kornjača pa da živi 200 godina, poželjno je utjecati ne društvene procese kako bi se ubrzalo da ono što je teorijski prirodno postalo empirijski i životno realizirano.

Za početak bi trebalo političarima poručiti - nemojte nas više braniti, nemojte štititi naše interese. Brinite se malo o svojim interesima na Poljinama, vidite jeste li Radobolju skrenuli kako treba da vam hacijenda ne poplavi , brinite kako ćete vraćati tolike kredite ako vas , tj. kada vas otkače s javnih jasala...



15.02.2013.

Otrov

 

BiH je bolesno društvo. Otrovano. Truju ga i dalje i to najviše oni koji imaju mandat da da uređuju društvo i da ga čine mjestom dobrog življenja.

Ovih dana je na stravičan način ubijen katolički svećenik vlč. Mile Ivančić. Sad se zna i ko su osunjičeni. Policija je već nakon dan-dva saopštila da su uhapšeba tri lica, a sljedećeg dana otkriven je i njihov identitet.

No, prije toga je vladala napetost potalnuta sunjama da je riječ o još jednom zločinu motiviranom nacionalističkim otrovom. Ubistvo se desilo u okolini Bihaća koji je, znase, nasranjen pretežno hrvatskim življem . Odmah su se javile konstrukcije da bi to mogao biti neko ko želi dazastraši one koji su na tom području manjina. I prvi medijski izvještaji su tome doprinosili. U tv kadru su bili mještani . Uplašeni, naravno. Nikog nisu osuđivali, ni izrekli sumnje...Ali, nije bilo ni potrebno. Dovolljno je da si manjina , da se zločin desio...ostalo se podrazumjeva kao po nekom horor bh skriptu.

Dan kasnije , olakšanje. Nezvanično se saznaje da je jedan od počinilaca sin mještanke Mirjane Dujmović, koja je trebala očistiti kuću župniku i koja je pronašla njegovo tijelo, ali tužilac  nije mogao potvrditi ovu informaciju, s obzirom da se radi o maloljetniku.

  Zvanično saopštenje "Tri maloljetnika inicijala M.D., J.Š. i A.Č., rođeni od 1995. do 1997. godine iz Bihaća, osumnjičena su da su počinila teško ubistvo katoličkog svećenika don Mile Ivančića u bihaćkom naselju Zavalje.Oni su danas privedeni u Kantonalno tužilaštvo, te su nakon obrade upućeni Kantonalnom sudu, odnosno Odjelu za maloljetnike".

Počinioci su, prema  riječima policijskog komesara, učenici drugog i trećeg razreda Srednje tehničke škole u Bihaću. "Oni su zločin, dan prije izvršenja planirali, a kad su ga izvršili upotrebom puke mehaničke sile i hladnog oružja, bacili su sredstva izvršenja", istakao je.

Činjenica da zločin nisu počinili Bošnjaci djelovala je relaksirajuće. (preciznije , nisu samo Bošnjaci, jer su dva ostala aktera Bošnjaci). Činjenica da je među onima koji su počinili zločin i jedan Hrvat oborila je onu neizrečenu sumnju o motivima i pozadini. Niko nije rekao dobro je, ali neko crno zadovoljstvo je lebdjelo neizrečeno, ali prisutno skoro  kao materijalna činjenica.Nesretni sveštenik je skoro zaboravljen. Kao da čovjek nije ubijen.

U BiH je delikt, po pravilu, na neki način povezan sa etničkim identitetom. I  kod tzv. običnih građana i kod političara. Tako se suština delikta i zločina prikriva. To je redukcionizam kojim se višestruki identiteti svode na  dva, tj. jedan, višestruka motivacija ljudskog ponašanja na jedan motiv.Stvarni motivi ostaju skriveni ili ih se ignorira. To je posljedica otrova kojeg su producirale vladajuće ideologije i politike u posljednjih dvadesetak godina.

29.01.2013.

(NE)SREĆA

 Posljednjih 5-6 godina  svjedočimo  igrama dva vanserijsska fudbalera koji stalno pomiču granice sportskih dostignuća. Leo Mesi i Kristijano Ronaldo. Dva junaka. Dva svijeta. Dvije sportske i životne filozofije. Dva sistema vrijednosti. Dvije različite emocije. Sreća i nesreća.

Ronaldo je prije koji jmesec obznanio, urbi et orbi, da nije sretan, te se na jednoj utakmici na kojoj je postigao nekoliko golova nije radovao. Priča je bila aktuelna kratko, Ronaldo je svoju muku zadržao za sebe i nastavio davati golove. U svojoj klupskoj karijeri u zbiru već 302. Sjajno. U 176 utamica za Real Madrid dao je 179 golova. Nevjerovatno.

Veliki igrač svjetskog fudbala i ništa manji trener, Johan Krojf, skoro je rekao da bi život Kristijana Ronalda bio bajka da nije Mesija. Život je to brutalno potvrdio u zadnjem kolu španske lige. Ronaldo je zabio 3 (i slovima tri) gola. No, da ne bi  bio sretan ni kad posttigne tri gola na jednoj utakmici opet je kriv Mesi koji je u istom kolu zabio četiri. Tri jeste tri, ali je manje od četiri. Nesreća onih kojima vlada imperativ biti prvi, biti najbolji. Umjesto da uživa u sjajnom postignuću, on pati što je neko drugi ostvario bolje.

Ambicija je legitiman motiv. Baš kao i potreba za društvenom promocijom i profesionalnim postignuće. Legitiman i poželjan. Podstiče te da se razvijaš, a tako se razvija i socijalni kontekst. Samorealizacija, i teorijski i iskustveno, vjerovatno je najbitniji pojam u našim životima. Ono si što realiziraš. Realizirani se, u pravilu, osjećaju dobro.

Problem je u kulturološkom modelu savremenog svijeta koji priznaje samo prvog. Drugi je nula. Kompeticija je temeljni stav savremenog svijeta. Tome se može odoljeti. Teško, ali može. Pojedinac može izgraditi distancu prema vladajućim principima. Može redifinirati postulat "biti najbolji" (na svijetu) u "biti najbolji" što ja mogu biti. Razvijati se, realizirati svoj potencijal, dosezati sopstvenu (biološku) granicu, a kasnije, biti spreman za povlačenje i život uz memoriju.  Nije nevažno gdje sam u odnosu na druge, ali ne mora biti traumatično i ne mora remetiti zadovoljstvo i onemogućavati sreću.

Ronaldo i Mesi su paradigma dvije sportske filozofije njihovih klubova. Nije uopšte slučajno što je baš Kristijano u Real Madridu, a Lionel u Barceloni. Oni se razlikuju po svom genetskom potencijalu i individualnom psihološkom profilu, ali nije bez značaja ni socijalni utjecaj. Leo je proizvod Barcelonine škole fudbala koja se ne bavi samo fudbalskim elmentima, već i formiranjem osobe. Real može biti veći, bogatiji moćniji, može ostvariti bolji sportski rezultat u doslovnom značenju (više tituala i trofeja) , ali ne može biti bolji, tj. kreativniji. Ne može donijeti više radosti i sreće igračima i trenerima. Njih ubi  imperativ.

Da završim, život Ronalda nije bajka nezato što postoji Mesi, već zato što on sam, Kristijano, nije sposoban da svoj život doživi kao bajku.

 


Stariji postovi

Umjesto gluposti
<< 06/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
i ne bi niko kao ja tvoju ljubav tako cuvao.
Čiste namjere / Pure Intent
BisNer
Dnevnik
Moji postovi
više...

BROJAČ POSJETA
36253

Powered by Blogger.ba