Umjesto gluposti

Dobrodošli na blog Ibrahima Prohića

13.08.2012.

SVE JE RELATIVNO, MOJ ALBERTE

Prije desetak godina, kad sam imao pedeset i koju, tražio sam kakvu staru kuću u starom dijelu Sarajeva. Pa bih je, mislio sam, pomalo renoviro, dotjerivo... Uživam u tom dijelu grada. Vratnik, Bistrik, Alifakovac, Bjelave... mahale, sokaci, basamaci, kapije, avlije, doksati, pendžeri, šimširi... poneka šljiva, orah, jabuka... Uživam i u gradnji. I nađem jednu kuću na Bistriku. Povisoko, ali dobar prilaz. Možeš uz basamake, a može i kolima. Jest strmo, ali može se. Kuća stara, ruševna, od ćerpića, ali interesantna - nešto na L, kako smo nekad govorili, s romantičnom verandom. I,  petsto kvadrata okućnice. Pet stotina metara kvadratnih, u po Sarajva. Dobro, nije baš u centru, još je uzbrdo... Ali, odozgo se vidi stara jezgra grada, Vijećnica ko na dlanu, pa  Baščaršija, pa Bembaša... Kasarna Jajce nasuprot, iznad Vratnika. Kad sam se spušto nazad, pogledam, do Austrijskog trga, pet minuta... kud ćeš bolje.

Eh, ali kako to obično biva, ne da đavo. Uvijek ima nešto što ne da ili barem smeta. Kad ti je sve potaman, govorio je moj amidža Tahsin, valja u cipelu ubacit kamenčić. Da te žulja.

Meni je prvi problem bio, ekonomisti bi rekli, nisam mogao zatvoriti konstrukciju finansiranja. Čuj, konstrukciju fiansiranja...!? Nisam imo dovoljno para, razumijete?

A, onda, promrmljam u sebi, nekako bi s parama i razriješio, ali da sam deset godina mlađi. 'vako...

I, ne kupim, naravno. Da sam kupio, ne bih vam sad ovo pričo.

Desetak godina  kasnije, saznaću da sam tada imao tri, a ne dva problema, kako sam tad mislio. Taj treći problem, zapravo, prvi, imamo svi, ili gotovo svi u Bosni, bez obzira na godine. Imali para ili neimali.

Helem, desetak godina kasnije, pričam ja mom kolegi Rasimu kako sam prije desetak godina bio našo sjajnu kuću na Bistriku, baš nako kako ja volim... I dan-danas volim...

"Pa što je ne kupi", pita me Rasim. "Kupio bih je da sam bio deset godina mlađi", kažem mu i ušutim. Šuti i on. Ne znam što šuti on. I ne pitam. Ne pita ni on mene više. Hodamo i šutimo. Jedan pored drugog, a svak za se. Ja u dumanu. I on, možda.

"Vidiš", provalim ja poslije pet minuta, "da mi je sad koliko mi je onda bilo, kupio bih je". Dakle, opet, da mi je deset godina manje!?

"Vidiš", kaže Rasim, "nedavno sam upozno jednog Japanca. Došo u Sarajevo... nako, ko turista. Sedamdeset mu i tri godine. Penzioner." (Kako se, pomislih, na japanskom kaže PIO/MIO ?) "Žena  mu", nastavlja Rasim, "umrla prošle godine, djeca odrasla, svako sebi, a on malo svijeta da vidi. Bio u Americi, obišo  Evropu, a dopalo mu se, nešto, ovdje. U Sarajevu. Eno, kupio staru kuću i renovira je. Sav sretan". (Ko šejh Jujo, pomislim).

Da skratim. Bosanac star s pedeset, Japanac nije ni sa sedamdeset i tri.

Nego, da vam ispričam nešto drugo, što nema nikakve veze s ovom pričom. Jedan Bosanac, tačnije Hercegovac, od polovine rata živi u Danskoj. Pametan, obrazovan, načitan... fino priča... ali nikad baš nije volio radit. Tamo radio jednu godinu, a onda po doktorima... posljedice logora, pa neki tinitus..., nešto s ušima, pa ga nerviraju djeca s pištavim glasom, a on pedagog. I, izganjo penziju. Pedest mu i neka. Prije nego će mu udariti muhur na rješenje, pita njega psihologinja: "Pa kako ćete sad, jeste li se pripremili za penziju?"  Žena misli... znate ono, šta ćeš s toliko vremena, šta ćeš sa sobom, ko, još si u snazi i pri pameti, čime ćeš se zanimat, pa, hoće li ti smetati što ćeš biti socijali!?

"Ne sekirajte se", utješi je ovaj, "ja čitav život nisam ništa ni radio, već se spremo za penziju".

08.08.2012.

NARCIZAM VODI U DILENTANTIZAM

Psiholozi upozoravaju da intelektualne sposobnosti, odnosno njihovo realiziranje na profesionalnom planu i u socijalnim odnosima, značajno zaviisi od strukture ličnosti i emocionalne zrelosti. Potvrđuju to ponajbolje političari u BiH. Šta je ostalo od nespornog političkog kapaciteta Harisa Silajdžića? Pojeo ga njegov karakter. Diskvalificirao sam sebe. Ostaće zabiježen kao neuspješan, pa i štetan.

Nažalost, na sceni je još uvijek Zlatko lagumdžija, "najveća politička štetočina u BiH" (Z. Grebo). Čovjek ide iz greške u grešku. Ko u grčkoj tragediji - što više tone, on je u svojoj grešnosti sve uporniji.

Nakon prošlih parlamentarnih izbora, kao relativni pobjednik (SDP), šepurio se kao apsolutni pobjednik. Strateška greška je bila procjena da se HDZ (kakav god da je ) može istisnuti iz vlasti bez političkih posljedica. Gurao je oko godinu i po sa spinom nove političke paradigme ("Platforma"), onda napravio politički salto mortale. Naumpalo mu da eliminira SDA, ali je onda upao u ralje D. Čovića i M. Doddika. Prihvatio je sve maksimalističke ciljeve HDZ-a, prihvatio je koncept etničkog predstavljanja ("legitimni predstavnici naroda") i time reducirao SDP na bošnjačku stranku i deligitmirao građanski koncept. Naravno, time je građanska i lijeva ideologija, odnosno alternativa nacionalistima, pretrpjela teško popravljivu štetu.

Sad je jasno da nema brze smjene vlasti. SDA koristi ustavne i proceduralne opstrukcije. Uspostave "nove parlamentarne većine" nema u političkom realitetu, a ne zna se ni kad će je biti. Pa, i kad je bude, ako je bude, jasno je da neće funkcionirati - pogotovo na državnom nivou. Kad se sve sabere istiskivanje SDA, NSRB i HSP iz vlasti i uspostavljanje osovine zla (Dodik, Čović, Radončić, Lagumdžija) ispada opasna avantura koja je proizvela svojevrsni  interegnum vlasti (neku vrstu dvovlašća ili bezvalašća). To ima i svoju finansijsku štetu. (Moglo bi se precizno izračunati kolikoće budžeti biti na zijanu).

BiH ide iz krize u krizu. Tako će biti sve do narednih parlamentarnih izbora. Dakle, čist gubitak vremena, energije i sredstava. Ilustrira to i posljednja epizoda oko glasanja BiH u OUN povodom rezolucije o Siriji. Naš negativni junak (Z.L.) osjetio se sigurnim nakon što se riješio SDA (smetali SDP-u da provede obećane reforme) i Željka Komšića ("moj drug i moj prijatelj"). Narcizam i bahatost mu nisu dali mirovati. Kršeći ustavne i zakonske procedure izišao je iz gabarita (ovlaštenja) ministra vanjskih poslova i dao instrukcije predstavniku BiH u UN.           

Reakcije su uslijedile vrlo brzo. Najprije je N. Radmanović, član Prredsjedništva BiH, izrazio svoje nezadovoljstvo, te reako da bi zbog toga trebalo da Z.L. podnese ostavku. Zatim  je uslijedio moćniji udar s desna. Predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik pozvao je danas (07.08.) ministra vanjskih poslova BiH Zlatka Lagumdžiju da podnese ostavku, a ukoliko se to ne desi, kako kaže, u neko dogledno vrijeme, poslanički klubovi stranaka iz RS-a u državnom parlamentu će pokrenuti pitanje njegove smjene.

Optužio ga je da je prekršio Ustav i zakon i zaprijetio da zamrzava politički dogovor "šestorke" (koji više ne važi sve dok se ne riješi ovaj zahtjev za ostavku ili smjenu šefa bh. diplomatije). Naglasio da to podrazumijeva i da ne važe svi raniji dogovori o imovini, rekonstrukciji Vijeća ministara BiH, koje predstavnici RS-a neće podržati, dok se ne razriješi ovo pitanje. Time je zemljla, koja ionako zaostaje, vraćena nekolikmo mjeseci unazad. "Nismo spremni da preko ovog pređemo. BiH će očigledno ući u dodatnu krizu institucija", kaže Dodik i ponovo optužuje Lagumdžiju da je za to odgovoran. Tako je najveća prijetnja stabilnosti i opstanku BiH (M.D.) dobio potrebni alibi za svoju destrukciju i put ka secesiji.

Tako je BiH, nakon četvorogodišnjeg perioda (2006. - 2010.) "kohezivnog konflikta" dva politička polubrata, Silajdžić - Doddik, dobili repliku, Laagumdžija-Dodik.

Narcizam, bahatost, oholost, autokratija i neodgovornost, kad-tad dođu na naplatu. Dodatni problem je što će ceh platiti cijelo bh društvo.

06.08.2012.

GRAS KAO PARADIGMA

U  KJKP GRAS opet opet problemi. Prije nekoliko dana radnici ovog JP su najavili proteste zbog mogućnosti da se privatnom preduzeću (Centrotrans) prepuste neke linije gradskog prevoza. Problem je star nekoliko godina. GRAS neće konkurenciju, jalijaški nastoje zadržati monopol, jer im on omogućava da se održavaju na javašluku. Svojevremeno su upotrebljavali i sirovo nasilje (napad na vozila Centrotransa) da bi spriječili odluku nadležnih vlasti da se bar parcijalno dozvoli konkurencija u ovoj oblasti.

Sva JP u BiH imaju probleme u poslovanju zato što su paradiigma vladajućih politika u BiH i destilacija svih njihovih slabosti.Tamo se na poziciju direktora i u upravljačke strukture imenuju stranački kadrovi kojima je osnovni zadatak da uhljebe armiju stranačkih aktivista i da obezbjede isisavanje finansijskog kapitala za političke stranke. Godinama se ova preduzeća tretiraju kao izborni plijen. Tamo se zapošljavaju i bliski rođaci i prijatelji. Na kraju, osim političke, tu caruje i klasična korupcija .

GRAS je prepoznatljiv slučaj koji ciklično dostiže tačku "taljenja".

Posljednja vijest kaže da je direktor ovog JP, Haris Kadić , nakon sastanka sa radnicima podnio ostavku. Nije više mogao izdržati pritisak. Kako će završiti ne znamo, ali je interesantno obrazloženje ostavke. Kadić je kazao da se osjeća izdanim od Skupštine i Vlade Kantona Sarajevo. To je novo.

"Neprovođenjem zaključaka sa tematske sjednice Skupštine Kantona Sarajevo održane u decembru Gras je doveden u tešku situaciju", istakao je Kadić.

SDP BiH godinama uvjerava javnost da donosi novu političku paradigmu, novi model vlasti.  To bi, uostalom, podrazumjevalo i drugačije upravljanje JP. No, evo skoro dvije godine od prošlih izbora, GRAS je tamo gdje je bio svih dvadeset godina.

Gradska preduzeća u evropskim gradovima  slične veličine najčešće imaju duplo manje zaposlenih, a znatno više linija i vozila. Po nekim procjenama sarajevsko JP ima viška zaposlenih između 600 i 800. Skoro smo čitali da su u tom JP gume za vozila, koje su se mogle kupiti za 800 KM, plaćali 1200 KM !? Uvjerljiva Ilustracija koruptivnog poslovanja.

Prije nekoliko mjeseci smo slušali resornog kantonalnog ministra (Jusić) da je nužno restrukturirati komunalna preduzeća. Najavljivao je ekpertni tim  koji bi "na naučnu bazu" predložio resturkturiranje, raspisivanje međunarodnog tendera... jer kantonalna vlada više ne može izdvajati nenamjenska sredstva za pokrivanje dugovanja tih preduzeća. Ništa se od tih najava nije desilo. SDP nema ni volje ni snage da uđe u neminovni proces restrukturiranja JP. SDP, očito, ne može donijeti novu političku paradigmu. SDP nije alternativa koja može promijeniti stanje u društvu, ne može se uhvatiti tvrdog oraha korupcije, ne može povećati društvenu produktivnost i efikasnost.

To je, doduše malo kasno, shvatio, direktor GRASA i zato je rezignirano ustvrdio da su ga na cjedilu ostavili Skupština i Vlada kantona Sarajevo. Isti osjećaj, vjerovatno, imaju i onih 300 hiljada građana BiH koji su glasali za SDP BiH na izborima 2010. Svjesni su toga  i u SDP-u. Možda je to odgovor o motivima posljednje avanture ove stranke sa tzv. rekonstrukcije vlasti i uspostavljanjem "nove parlamentarne većine". Hoće li jeftini spin proći ili će građani prepoznati prevaru? Saznaćemo 07. Oktobra.

03.08.2012.

GOVOR RAZUMA

Na sreću svih, osim politikanata i onih kojima su najjači argumetni patriotizam i moć ili privid moći, postoje i političari koji imaju državnički kapacitet. Takav je, generalno, Zoran Milanović, aktuelni premijer RH . On mirno konstatira činjenice vezane za pitanje granica sa susjednim državama, a zatim podsjeća na norme, pa tek onda iznosi stav. I to, uravnotežen, liberalan, otvoren... Poslušajmo:

 -„ Hrvatska nema uređene granice sa svojim susjedima, ima provizorij. Želimo to riješiti, ali ne na svoju štetu. Problem je kompleksan, nije jednodimenzionalan. Dok ne napravimo dvostrane ugovore mi nemamo jasno definirane granice. Vjerujemo da znamo što je hrvatsko, ali dok ne verificiramo sporazume ili to riješe arbitraže nemamo formalno jasno definirane granice. Ne tražimo tuđe, ne možemo tvrditi da je nešto naše, dok to ne riješimo bilateralnim ugovorom.“.Ponovio je kako Hrvatska nema riješenu granicu i sa Slovenijom, i s BiH, ali i s Crnom Gorom i Srbijom.

Dakle, liberalni i državnički pristup (samo) podrazumjeva interes i patriotizam, ali ih ne nameće kao priorritete. Pogotovo ne upada u zamku da (trenutnu) moć ili percepciju moći poteže kao parametar i argument. „Nećemo maltretirati susjede zbog našeg superiornog položaja“, kaže Milanović i dodaje: „Taj razgovor mora biti na pošten i odgovoran način. Ne ucjenjujemo i ne vidimo naš superioran položaj kao sredstvo da ih maltretiramo. Poštujemo svoje susjede, ali iznad svega poštujemo hrvatski interes, ali i međunarodno pravo - rekao je Milanović. Umjesto na status ili moć, opredjeljuje se za normu (pravo, mišljenje eksperata zasnovano na dokumentima, činjenicama , dokazima, argumentima...). „Međunarodno pravo, moćan je hrvatski saveznik“. U ovakvim situacijama osim norme i činjenica, važan parametar je (dobra) namjera. Ona podrazumjeva da susjedi ostaju susjedi. To za zrele državnike ima podjednako značenje kao i norma.

Napokon, važna je principijelnost. Ne preporučuje se da jedna država (RH) u jednom slučaju, tj. sporu, (sa Slovenijom) koristi jednu vrstu argumentacije, a u sporu sa drugom državom (BiH) te argumete ignorira. Milanović je dosljedan - „Hrvatska traži poštivanje međunarodnog prava prema svima – i prema Sloveniji i prema BiH“. Aferim!

Milanović zagovara još jedan važan diplomatski postulat, odnosno princip na kojem se temelji građevina EU, princip regionalne saradnje.“Spor s BiH isključivo je stvar Zagreba i Sarajeva“, kaže. Ako je nužan posrednik,arbitar, tutor, to je pouzdan indikator nezrelosti. Milanović nesporno pokazuje da razvija svoj državnički kapacitet, a to zahtjeva razum, uvažavanje realiteta, te govor u skladu s tim.

Hrvatska nam je u dva dana pponudila dva kontraadiktorna modela komunikacije, dvije političke filozofije. Sretna okolnost je da se aktuelna vlast u RH opredjelila za progresivni koncept . A, oni drugi „neka govore, neka krstare i neka plove“ zaključuje Milanović, aludirajući na prozivke šefa HDZ-a Tomislava Karamarka. Neka plove u bespuće retrogradne prošlosti.

Umjesto gluposti
<< 08/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
i ne bi niko kao ja tvoju ljubav tako cuvao.
Čiste namjere / Pure Intent
BisNer
Dnevnik
Moji postovi
više...

BROJAČ POSJETA
48537

Powered by Blogger.ba