Umjesto gluposti

Dobrodošli na blog Ibrahima Prohića

29.01.2013.

(NE)SREĆA

 Posljednjih 5-6 godina  svjedočimo  igrama dva vanserijsska fudbalera koji stalno pomiču granice sportskih dostignuća. Leo Mesi i Kristijano Ronaldo. Dva junaka. Dva svijeta. Dvije sportske i životne filozofije. Dva sistema vrijednosti. Dvije različite emocije. Sreća i nesreća.

Ronaldo je prije koji jmesec obznanio, urbi et orbi, da nije sretan, te se na jednoj utakmici na kojoj je postigao nekoliko golova nije radovao. Priča je bila aktuelna kratko, Ronaldo je svoju muku zadržao za sebe i nastavio davati golove. U svojoj klupskoj karijeri u zbiru već 302. Sjajno. U 176 utamica za Real Madrid dao je 179 golova. Nevjerovatno.

Veliki igrač svjetskog fudbala i ništa manji trener, Johan Krojf, skoro je rekao da bi život Kristijana Ronalda bio bajka da nije Mesija. Život je to brutalno potvrdio u zadnjem kolu španske lige. Ronaldo je zabio 3 (i slovima tri) gola. No, da ne bi  bio sretan ni kad posttigne tri gola na jednoj utakmici opet je kriv Mesi koji je u istom kolu zabio četiri. Tri jeste tri, ali je manje od četiri. Nesreća onih kojima vlada imperativ biti prvi, biti najbolji. Umjesto da uživa u sjajnom postignuću, on pati što je neko drugi ostvario bolje.

Ambicija je legitiman motiv. Baš kao i potreba za društvenom promocijom i profesionalnim postignuće. Legitiman i poželjan. Podstiče te da se razvijaš, a tako se razvija i socijalni kontekst. Samorealizacija, i teorijski i iskustveno, vjerovatno je najbitniji pojam u našim životima. Ono si što realiziraš. Realizirani se, u pravilu, osjećaju dobro.

Problem je u kulturološkom modelu savremenog svijeta koji priznaje samo prvog. Drugi je nula. Kompeticija je temeljni stav savremenog svijeta. Tome se može odoljeti. Teško, ali može. Pojedinac može izgraditi distancu prema vladajućim principima. Može redifinirati postulat "biti najbolji" (na svijetu) u "biti najbolji" što ja mogu biti. Razvijati se, realizirati svoj potencijal, dosezati sopstvenu (biološku) granicu, a kasnije, biti spreman za povlačenje i život uz memoriju.  Nije nevažno gdje sam u odnosu na druge, ali ne mora biti traumatično i ne mora remetiti zadovoljstvo i onemogućavati sreću.

Ronaldo i Mesi su paradigma dvije sportske filozofije njihovih klubova. Nije uopšte slučajno što je baš Kristijano u Real Madridu, a Lionel u Barceloni. Oni se razlikuju po svom genetskom potencijalu i individualnom psihološkom profilu, ali nije bez značaja ni socijalni utjecaj. Leo je proizvod Barcelonine škole fudbala koja se ne bavi samo fudbalskim elmentima, već i formiranjem osobe. Real može biti veći, bogatiji moćniji, može ostvariti bolji sportski rezultat u doslovnom značenju (više tituala i trofeja) , ali ne može biti bolji, tj. kreativniji. Ne može donijeti više radosti i sreće igračima i trenerima. Njih ubi  imperativ.

Da završim, život Ronalda nije bajka nezato što postoji Mesi, već zato što on sam, Kristijano, nije sposoban da svoj život doživi kao bajku.

 

23.01.2013.

ZAGAĐENI GRAD I PASIVNI GRAĐANI

Ovih dana je objavljena vijest o zagađenosti svjetskih gradova. Sarajevo, odlično. Prvo mjesto! Doduše nije na svijetu, već u Evropi, ali titula je titula...

Vijest kaže da se stanovnici više stotina gradova u svijetu svake godine guše zrakom koji je iz godine u godinu sve zagađeniji, ali u Evropi Sarajevo drži neslavnu titulu najzagađenijeg.

Znali smo da je Sarajevo zagađeno. Šta znali... Ali, najzagađeniji u Evropi? To nisu mogli očekivati ni najveći optimisti, tj. pesimisti.

Statistika, empirija, mjerenja i realitet su neumoljivi. Sumpor, čađ, prašina, azot, kotlina, slabo strujanje zraka, izduvni gasovi iz automobila, loše saobraćajnice, koltovnice, loš ćumur koji se loži...

Najsiromašniji lože i automobilske gume. Kad se sve sabere...najzagađeniji. Hajde što je grad zagađen, što o tome ništa nit preduzimaju, nit govore gradonačelnik i gradske vlasti (možda se vade da je zagađenost u nadležnosti Kantona), ali ništa ne govore ni građani. Vijest o "neslavnoj tituli" Sarajeva nije izazvala pozornost i reakcije javnosti. Kao da se radi o redovnom vremenskom izvještaju. Da parafraziram, kakav grad, takvi građani, ili obrnuto. Ili ona druga, građani imaju grad kakav zaslužuju...

Nego, da vam ispričam jednu priču koja nema nikakve veze s ovim.

Otišao sarajlija na more, u Orebić. Vraća se s plaže. Jedan popodne. Prolazi pored dvorišta u kojem se razgranala smokva i nadvila preko ograde. Rodilo. I dozrelo. Sarajlija visok, mlad, ogladnio. Zastane, skuči granu i besplatna gozba počne.

Poslije nekog vremena pojavi se čovjek iz susjednog dvorišta. "Gospodine, nisu to vaše smokve".

Sarajlija ga samo na tren pogleda preko ramena i ravnodušno odasla "Ejššš", te nastavi guliti smokve.

 

11.01.2013.

ČIJU BRIGU ONI BRINU?

Milorad Dodik ovih dana ponovo se bavi mega problemima od vitalnog nacionalnog interesa za "svekoliki srpski narod". Navodno. Naročito brine za one koji u aktuelnoj situaciji trpe najviše, Srbi na Kosovu, tj. "Kosovu i Metohiji", koje nacionalisti ili manipulatori, kao što je M.D., nazivaju južna pokrajina Srbije. Kao da je osamnaesti vijek i kao da se u Srbiji nije ništa desilo u posljednjih dvadesetak godina. "Kosovo je Srbija", mantra kojom prevaranti prosipaju političku maglu.

E, M.D. kojeg je zarazio virus istorijske veličine, brine o Srbima s Kosova. On im velikodušno nudi naseljavanje u RS. Pazite, ne u BiH, već u RS (Kosovo nije država, a RS kao jeste). Ali, dobro, da to ostavimo po strani. On, M.D., koji sebe, u ovoj fazi, oslovljava sa Mi, poziva Srbe s Kosova. Daće im, kaže, zemljište da se nastane, prave kuće i bave poljoprivredom. Čiju zemlju ? Kao da je feudalac.

Sličan ispad imao je prije nekoliko mjeseci kada je, nezadovoljan statusom nekih opština u FBiH gdje su Srbi etnička većina,  nagovjestio zahtjev (valjda referendum, Milorade) za izdvajanjem tih opština iz tog entiteta. Sjećate li se onih SAO u pripremi rata!? Svaka sličnost je namjerna.

Ali, dobro i to. Predsjednik RS se bavi svim i svačim osim onim i onima o kojima bi trebalo da se bavi u svom mandatu. Za njega istočni dio RS, praktično, ne postoji. Od Rudog i Čajniča, do Trebinja i Bileće, ekstremno siromaštvo i beznađe. Čitavi krajevi ostaju skoro pusti. Depopulacija prijeti kao neka socijalna, demografska kuga. Beznađe tjera ljude na iseljavanje. A umišljeni (srpski) mesija, ili sitni prevarant koji za sebe izvlači veliku korist, brine veliku brigu o Kosovu, a ne vidi ono što je u avliji (RS).  

A u toj avliji ima jedna opština, Ljubinje, koja hoće da se izdvoji iz RS i BiH i priključi Crnoj Gori !? Eto ti sad !

Da u ovoj istočnohercegovačkoj opštini, smještenoj u pograničnom pojasu prema Crnoj Gori, ozbiljno razmišljaju o ovom nesvakidašnjem planu, "Glasu Srpske" je potvrdio načelnik Ljubinja, Vesko Budinčić iz Srpske demokratske stranke. On je, inače, na lokalnim izborima 2012. osvojio svoj četvrti načelnički mandat. Ukoliko bi ova ideja bila pretvorena u djelo, bilo bi to prvi "slučaj bijega" jedne opštine u drugu državu na ovim prostorima, piše Tanjug. "Godinama smo čekali u nadi da će doći bolja vremena", žali se načelnik opštine. "Na Ljubinje su, međutim, svi zaboravili. Od kada sam načelnik opštine, niko sa viših nivoa vlasti nije nas ni posjetio, a kamoli ponudio pomoć." To je, dodaje, probudilo ideju da raspišu referendum na kojem bi se građani izjasnili da li da nastave da žive u istoj državi ili da se utope u Crnu Goru. U Ljubinju živi oko 5.000 stanovnika, koji se uglavnom bave poljoprivredom. Posljednjih godina i ta grana je zamrla, jer nema organizovanog otkupa proizvoda. Na području Ljubinja prije rata je bilo razvijeno stočarstvo, ali je i ono palo na niske grane, dok nekada poznati voćarski kraj ima tek pokoju omanju plantažu.

A On , "Mi", Milorad Dodik, brine se o Srbima s Kosova.



03.01.2013.

UBISTVO, 'NAKO ILI...

 

Dvadeset su mu i tri godine. Ubio je policajca na dužnosti u jednom sarajevskom naselju u noći s nedjelje na ponedjeljak. Uhvaćen vrlo brzo. Uhapšen bez otpora. U kući mu pronašli veću količinu oružja ("nedopušteno držanje veće količine naoružanja"). Prve policijske informacije upućuju da se radi o ubistvu bez motiva !? Preciznije, bez motiva prema žrtvi. Navodno, nije poznavao ubijenog policajca. Nije bilo konflikta, čak ni komunikacije između njih. Nezvanično, negativnog junaka dan prije ubistva policija je zaustavila u naselju Ilidža i oduzela mu vozačku dozvolu. On je u revoltu poslije toga u susjednom naselju (Hrasnica) bacio ručnu bombu u parku, ali, srećom niko nije povrijeđen. Onda je, saopštava se dalje, kod crkve u  Reljevu vidio policajca i kroz šajbu ispalio rafal. Obdukcija je pokazala da je policajac usmrćen s više hitaca u predjelu grudi.

 

Je li počlinilac bio pijan (pod dejstvom alkohola)? Objašnjava li frustracija zbog oduzete vozačke dozvole ponašanje (ubistvo)? Je li kombinacija frustracije i alkohola djelovala na počinitelja? Je li u pitanju osveta?

 

Je li policija mogla anticipirati ponašanje osumnjičenog nakon oduzimanja vozaške dozvole, obzirom da  je "od ranije poznat policiji". Šta ta sintagma znači, šta policija može preduzeti u takvim slučajevima. Koliko je nauka prisutna, koliko su stručne nadležne službe u policiji i u pravosuđu (izvršenju kazni lišenja slobode)? Znanje, korištenje savremene metodologije, stručnost, sistematičnost - nužni su uslovi prevencije. Ako toga nema, bavimo se posljedicama.

 

U društvu u kojem je sve politizirano, prve implicitne sumnje su bile usmjerene  na

nacionalnu, tj. etničku ili vjerskoj netrpeljivosti. Bilo je dovoljno da se ubistvo dogodi u blizini crkve, pa još pred Novu godinu i pravoslavni Božić...

 

TV kamere su s lica mjesta intevjuirale mještane koji su, razumljivo, bili uplašeni. Uglavnom su izbjegavali kamere. Kad je saopšteno da je ubijeni policajac Bošnjak, bilo je "lakše". Kakva ironija.Čovjek ubijen ni kriv ni dužan, na službenoj dužnosti, a javnost odahnula.  A kad se saznalo da je i osumnjičeni Bošnjak, kao da niko nije ni ubijen!?

 

Stručnjaci (forenzičari) će reći svoje. Daće:  

a)      objašnjenje o uzrocima (motivima) i

b)      b)ekspertizom pomoći da sud razumije slučaj, tj. da se pronikne u suštinu delikta.

To je individualizirani pristup koji teorijske spoznaje primjenjuje radi utvrđivanja ponašanja i krivice  konkretne osobe u konkretnim okolnostima. 

 

U međuvremenu možemo se baviti društvenim kontekstom koji podstiče tzv. kriminogene potrebe pojedinca, radom službi i državnih organa zaduženih za sigurnost i lamentirati kako smo nekad živjeli u sigurnom društvu.

 

Zanimljivo je i pitanje društvene reakcije, odnosno reakcije javnosti. Koliko god izgledao jednostavan, i ovaj slučaj je, pokazaće to ekspertiza, poseban i složen. Tek će:

a) objašnjenje i

b)      b) razumijevanje slučaja odgovoriti temeljnom zadatku,  na kojem se funkcionira pravosuđe, a to je spoznaja istine.

Javnost se u posljednjem primjeru umirila. Otkriven je počinilac (priznao je ubistvo). Hapšenje je uslijedilo vrlo brzo nakon delikta, pa bi se mogao steći sumnjiv dojam da je policija u BiH efikasna.

Javnost, u pravilu, ostaje na površini, ne traga za istinom. To je razumljivo. Laička javnost ne može znati ono što (sa)znaju stručnjaci primjenom složene metodologije. No, problem je što javnost ostaje na površini i kad je u pitanju ponašanje političara, odnosno vlasti. Ni tada se ne traga za istinom. Novine su nedavno, pod naslovom "Ljudi su glupi kad biraju političare", objavile zanimljivu studiju engleskih psihologa. Naslov je senzacionalistički i ne odgovara naučnim rezultatima. Iz teksta je jasno da se ne radi o gluposti, već o navici da se ostaje na površini, da se ne udubljuje u suštinu stvari, društvenih pojava i ponašanja javnih osoba, prvenstveno političara. Ta ljenost i površnost su odgovor zašto je u BiH moguća ovakva lakoća vladanja bez odgovornosti vlasti. 

Čujemo se nakon sljedećeg ubistva ili nakon sljedećih izbora. Dotle, ostajte na površini, dole je duboko, traži napor i mišljenje, kritičko, pogotovo. Tražiti akciju. Spavajte. Ako zapuca, samo se pokrijte po glavi. Važno je da ne vidite i, ako je moguće, ne čujete. Metak je mali, a prostor veliki. Nadajte se da neće pogoditi vas i da će jednom doći neka druga, drugačija vlast koja će riješiti vaše probleme.

Možete li biti sigurni ... i hoće li tad biti nas?

 

Umjesto gluposti
<< 01/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
i ne bi niko kao ja tvoju ljubav tako cuvao.
Čiste namjere / Pure Intent
BisNer
Dnevnik
Moji postovi
više...

BROJAČ POSJETA
44580

Powered by Blogger.ba