Umjesto gluposti

Dobrodošli na blog Ibrahima Prohića

29.01.2013.

(NE)SREĆA

 Posljednjih 5-6 godina  svjedočimo  igrama dva vanserijsska fudbalera koji stalno pomiču granice sportskih dostignuća. Leo Mesi i Kristijano Ronaldo. Dva junaka. Dva svijeta. Dvije sportske i životne filozofije. Dva sistema vrijednosti. Dvije različite emocije. Sreća i nesreća.

Ronaldo je prije koji jmesec obznanio, urbi et orbi, da nije sretan, te se na jednoj utakmici na kojoj je postigao nekoliko golova nije radovao. Priča je bila aktuelna kratko, Ronaldo je svoju muku zadržao za sebe i nastavio davati golove. U svojoj klupskoj karijeri u zbiru već 302. Sjajno. U 176 utamica za Real Madrid dao je 179 golova. Nevjerovatno.

Veliki igrač svjetskog fudbala i ništa manji trener, Johan Krojf, skoro je rekao da bi život Kristijana Ronalda bio bajka da nije Mesija. Život je to brutalno potvrdio u zadnjem kolu španske lige. Ronaldo je zabio 3 (i slovima tri) gola. No, da ne bi  bio sretan ni kad posttigne tri gola na jednoj utakmici opet je kriv Mesi koji je u istom kolu zabio četiri. Tri jeste tri, ali je manje od četiri. Nesreća onih kojima vlada imperativ biti prvi, biti najbolji. Umjesto da uživa u sjajnom postignuću, on pati što je neko drugi ostvario bolje.

Ambicija je legitiman motiv. Baš kao i potreba za društvenom promocijom i profesionalnim postignuće. Legitiman i poželjan. Podstiče te da se razvijaš, a tako se razvija i socijalni kontekst. Samorealizacija, i teorijski i iskustveno, vjerovatno je najbitniji pojam u našim životima. Ono si što realiziraš. Realizirani se, u pravilu, osjećaju dobro.

Problem je u kulturološkom modelu savremenog svijeta koji priznaje samo prvog. Drugi je nula. Kompeticija je temeljni stav savremenog svijeta. Tome se može odoljeti. Teško, ali može. Pojedinac može izgraditi distancu prema vladajućim principima. Može redifinirati postulat "biti najbolji" (na svijetu) u "biti najbolji" što ja mogu biti. Razvijati se, realizirati svoj potencijal, dosezati sopstvenu (biološku) granicu, a kasnije, biti spreman za povlačenje i život uz memoriju.  Nije nevažno gdje sam u odnosu na druge, ali ne mora biti traumatično i ne mora remetiti zadovoljstvo i onemogućavati sreću.

Ronaldo i Mesi su paradigma dvije sportske filozofije njihovih klubova. Nije uopšte slučajno što je baš Kristijano u Real Madridu, a Lionel u Barceloni. Oni se razlikuju po svom genetskom potencijalu i individualnom psihološkom profilu, ali nije bez značaja ni socijalni utjecaj. Leo je proizvod Barcelonine škole fudbala koja se ne bavi samo fudbalskim elmentima, već i formiranjem osobe. Real može biti veći, bogatiji moćniji, može ostvariti bolji sportski rezultat u doslovnom značenju (više tituala i trofeja) , ali ne može biti bolji, tj. kreativniji. Ne može donijeti više radosti i sreće igračima i trenerima. Njih ubi  imperativ.

Da završim, život Ronalda nije bajka nezato što postoji Mesi, već zato što on sam, Kristijano, nije sposoban da svoj život doživi kao bajku.

 

Umjesto gluposti
<< 01/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
i ne bi niko kao ja tvoju ljubav tako cuvao.
Čiste namjere / Pure Intent
BisNer
Dnevnik
Moji postovi
više...

BROJAČ POSJETA
39404

Powered by Blogger.ba