Umjesto gluposti

Dobrodošli na blog Ibrahima Prohića

10.10.2012.

IZBORNE PORUKE, A POUKE?

Znamo li učiti? Koji su (pred)uslovi za nužne društvene promjene, odnosno za izlazak iz duboke strukturalne krize? Možemo li, konačno, početi uvažavati realitet ili ćemo i dalje bauljati u magli iluzija, krivih interpretacija, spina i manipulacija?

Nakon izbornog sunovrata na lokalnim izborima Milorad Dodik je izjavio kako je primio poruku građana/birača.

Građani jesu zaista poslali neke vrlo znakovite poruke političkim faktorima, prije svega SDP-u i SNSD-u. Dakle, vodećim strankama i lažnim socijaldemokratima. To bi mogli biti prvi znakoviti indikatori sazrijevanja javnosti i uspostavljanja kritičkog stava prema vlastima. Zasad su to (samo) promjene na simboličkoj, ne i na političkoj ravni.

Ključno pitanje je da li su političari primili te poruke, odnosno, jesu li ih interpretirali na pravi način (objektivno) ili u skladu sa svojim karakterom i modelom političkog djelovanja (iskrivljeno). Bojim se da je odgovor nepovoljan. Najmoćniji lideri, bez obzira na umanjenu moć, teško sazrijevaju.

Recimo, vladar u SDP-u, izborne rezultate njegove stranke tumači kao uspjeh, a podrška građana se skoro prepolovila u odnosu na izbore 2010., "u Evropi priznati prefesor" patentirao je svoju metodologiju, pa pada (SDP-a) i nema. Naprotiv, "imamo tri načelnika više" (Z.L.). A, izgubili, tj. izgubio Sarajevo, Bihać, Vareš... izgubili možda i sto hiljada birača... On ove rezutate upoređuje sa rezultatima iz 2008. (kad su slabo prošli). Kao, lokalne valja upoređivati s lokalnim. Razumljivo, 2010. su imali  dobar rezultat. Tada ta metodologija nije vrijedila, tada je isticao porast podrške u odnosu na 2008. Dalje, najavljuje nastavak reformi (kojih reformi,  nastavak nečeg što ne postoji ?). On dakle, nije primio poruku, pa se ni promjene ponašanja ne mogu očekivati.

Njegov ideološki drug, a politički protivnik, silnik iz drugog entiteta, navodno je zreliji. Primio je, kaže, poruku koju su im/mu uputili građani/birači. No, kako je tumači? Priprema čistke u stranci, a to znači i tamo gdje su "krivci" do sada bili uhljebljeni. Krivi su piuni, vojnici, nikako general.

Poruka, stigla, krivo interpretirana, ponašanje ostaje isto. Da  je  tako ilustrira i njegov nastup na tv dan nakon izbora. Gostuje kod (uskrsle) Duške Jurišić. Na pitanje, gdje niste očekivali da ćete izgubiti, silnik primitivno odgovara: "U Bangladešu." !?

Poruke građana, promjene? Zaboravi.

Ima li lijeka? Ipak ima. Moć je okrnjena, budžet prazan, nema produkcije i nove vrijednosti. Potrošilo se što se prodalo (državnog, društvenog, narodnog, srpskog , bosanskohercegovačkog), a i kredita će biti sve manje i sve teže. Nezadovoljstvo će rasti bez obzira je li autistični vožd primio takvu pooruku. Do tada bi trebalo da novinari i mediji, bar oni koji nisu pod njegovom direktnom kontrolom, promjene odnos prema njemu. U konkretnom slučaju, pomenuta voditeljica je mogla prekinuti intervju. "Hvala lijepo, ne postoje uslovi da nastavimo razgovor, jer ne poštujete elementarne norme ni vaše ni moje profesije, ne poštujete javnost."

To se nažalost nije desilo. Hoće li uskoro?

04.10.2012.

GLUPOST NA VISOKOM NIVOU

BiH ima dvije vrste neprijatelja - one koji se tako otvoreno deklariraju ili to rade prikriveno, i one koji se deklariraju kao njeni zaštitnici, a zapravo rade protiv interesa države i društva u BiH. Za ovo drugo, evo svježeg primjera . I to sa top destinacije, iz New Yorka, sa zasjedanja Generalne skupštine UN.

Da sve bude na visokom nivou, glavni akter je aktuelni predsjedavajući Predsjedništva BiH, njegova ekselencija Bakir Izetbegović, inače sin Alije Izetbegovića koji je Erdoganu (po izjavi premijera Turske) ostavio Bosnu (BiH) "ostavio u amanet". (Ako ćemo tu logiku primjeniti konsekventno, princu Bakiru je u amanet ostavio mjesto u predsjedništvu BiH). Što je viši nivo, i glupost može biti veća. I posljedice, naravno.

E, da čujemo biser iz New Yorka. Tamo se, kažu, predsjedavajući Predsjedništva BiH, (B.I.) obratio Generalnoj skupštini UN sa "Esseamu alejkum". Nevjerovatno. Htio sam provjeriti informaciju sumnjajući u njenu vjerodostojnost. Nisam mogao vjerovati da neko na tom nivou može posegnuti za tako glupim činom. Onda sam odustao kad sam pročitao još veću glupost, nasvodno saopštenje iz Kabineta B.I. "Esselamu alejkum" u prijevodu znači "Neka je mir s vama", a poziv na mir, na ma kom jeziku bio upućen, ne može biti sporan ili uvredljiv, stoji u pisanoj izjavi koju su nam dostavili iz Kabineta Bakira Izetbegovića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, navodi DEPO PORTAL. U tom saopštenju navodno dalje stoji: "Predsjedavajući Izetbegović obratio se Generalnoj skupštini poželivši dobro jutro na engleskom i pozdravom kojim se svakodnevno oslovljava više od milijardu i pol ljudi u svijetu, čiji su legitimni predstavnici prisustvovali zasjedanju UN-a u Njujorku. Također, to je višestoljetni tradicionalni pozdrav Bošnjaka muslimana, (podučavaju iz Kabineta) kao dio njihove kulture i identiteta i uskratiti im pravo na taj pozdrav bilo bi zadiranje u domen osnovnih ljudskih prava i sloboda".

Komentirati ovoliku hrpu gluposti i infantilnih kvaziobjašnjenja bio bi vid mazohizma.

Ako je tačno sve što se u vezi sa ovim moglo čuti, onda nije čudo što se BiH godinama valja u sve dubljem blatu. Prije bi se moglo reći, čudo je da se u tom blatu već nije udavila.

 

27.09.2012.

DALEKO JE DEMOKRATIJA

BiH je u pretpolitičkoj fazi, nema politički neutralne situacije u izbornoj kampanji, izbori se ne dobijaju na osnovu programa i orjentacije na javni/opšti interes, ponašanje građana u u izbornom procesu dominantno determiniraju iracionalni razlozi tj. potrebe. Ponekad nema ni elementarnih uslova za dijalog, pa se politički skup nasilno završava. Sve se to moglo iščitati sinoć na neuspjeloj debati kandidata za načelnika u opštini Novo Sarajevo.

Jedna dobra ideja u organizaciji Centra za promociju civilnog društva mogla je označiti početak kultiviranje dijaloga na političkoj sceni i fokusiranje na autentične potrebe lokalne zajednice. No, nekim političkim strankama to ne odgovara . Ni kultiviranje dijaloga, ni rasprava o konkretnim problemima, odnosno, o konkretnim idejama i projektima za njihovo rješavanje.

Mediji izvještavaju da je velika grupa osoba prisutnih i publici primorala organizatora da prekine događaj zbog  agresivnog, uvredljivog i primitivnog ponašanja. Na otvaranju debate, prilikom ulaska aktuelnog načelnika Nedžada Koldže, grupa je počela skandirati Tekbir (Allahu ekber). Nakon toga su uslijedile uvrede drugim učesnicima i moderatorici debate. Debata je ometana vulgarnim dobacivanjem, osim u trenucima kada je kandidat stranke SDA Koldžo govorio, te je na kraju morala biti prekinuta zbog eskalacije neprimjerenog ponašanja.

Nekoliko pitanja traže odgovor. Ko su osobe koje su nasilno spriječile debatu, da li su djelovali spontano, autonomno ili po zadatku ? Hoće li Izborna komisija preduzeti odgovarajuće mjere?

Dok čekamo odgovore na ta pitanja (a koje nećemo dobiti) da kratko analiziramo saopštenje aktuelnog načelnika u ovoj opštini (N.K.). Krivca za incident nalazi na pogrešnoj adresi. Istina, na početku saopštenja osuđuje ponašanje "nekoliko osoba", ali je fokus na organizatoru koji je događaju pristupio "bez adekvatne pripreme", te  niije imao " jasan koncept toka  debate i njen plan vođenja". Zamislite, "koncept toka debate"!? Ako ćemo o toku debate, da podsjetimo da je kao uvod trebalo da posluži istraživanje o zadovoljstvu građana uslugama na lokalnom nivou u opštini Novo Sarajevo.

Možda je to (za načelnika Koldžu) sporni "koncept toka" koji bi vjerovatno otkrio slabosti u lokalnoj politici u prethodnom mandatu, odnosno nezadovoljstvo građana uslugama aktuelne vlasti. Vlasti u BiH nisu naučile da govore o konkretnim rješenjima, još manje da se podvrgnu evaluaciji "toka i efekata" (načelniče) provedenog mandata. Neće provjere, jer bi onda bio upitan novi mandat. Oni su navikli na nepodnošljivu lakoću vladanja u kojoj se ne pita za rezultate, društvenu  produktivnost i efikasnost. Neće napora i odgovrnosti, hoće samo benefite koje donosi vlast. Kad se pokuša propitivanje, demokratija se suspendira - nasilljem, dakako.

 Valja dodati da je analiza izjava i saopštenja u tekućoj kampanji pokazala da su najkonkretnije tzv. male stranke DS (Dragan Čavić), PDP (Mladen Ivanić) i NS (Denis Grazz). One druge, tzv. velike stranke pričaju o velikim temama gdje su rezultati nemjerljivi, igraju na iracionalne potrebe i strahove koji se podgrijavaju u svakoj dosadašnjoj kampanji, na imaginarne ciljeve i virtualne interese...

Na kraju indikativno je da su na debatu u Novom Sarajevu bili pozvani svi kandidati za načelnika/načelnicu, a da su bili prisutni samo kandidati iz SBB i SDA, te kandidatkinja NS. Šta je s ostalima?

Da li su to sve indikatori rezultata na ovim izborima i (ne)efikasnosti vlasti u narednom mandatu?

 

22.09.2012.

FERGUSON u akciji

Evo zašto je,između ostalog, najveći (?) trener u povjesti fudbala. Uoči utakmice sa Liverpulom obraća se pismom (!) navijačima : "Naš rivalitet s Liverpoolom utemeljen je na odlučnosti da se završi na samome vrhu, na želji da završimo okrunjeni kao najbolji protiv momčadi koja je tu čast držala tako dugo. On nikada nije bio i ne smije biti temeljen na osobnoj mržnji" . Odnos navijača dvaju klubova posljednjih je godina bio posebice zategnut, a prošlosezonska kontroverzna situacija oko rasističkog vrijeđanja Unitedovog beka Patricea Evre od strane Liverpoolovog napadača Luisa Suareza dodatno je uzburkala strasti. (da podsjetim, Suarez je tada kažnjen zabranom igranja na 4-5 utakmica). Tako to rade veliki i uspješni. Zato i jesu veliki. Svi veliki su i uspješni, dok svi uspješni nisu obavezno i veliki. Nasilja, mržnje i huliganstva, vidimo, ima i u uređenim društvima. U raspravama o nasillju vezanom za sportska takmičenja (ponajprije u fudbalu), Engleska se navodi kao primjer dobrog stava i stanja. Pa, i tamo , evo, ima incidenata i diskriminacije, odnosno mržnje. I tako će još dugo biti. No, nasilje se može kontrolirati i držati na stepenu niskog rizika. Osim nulte tolerancije na nasilje i mržnju, pomažu i simboličke geste, kakava je i posljednja intervencija trenera Man. United-a. U BiH je, naravno, nasilja puno više nego u Engleskoj.Ovdje je mržnja dominantna emocija, gotovo stil življenja, pa i navijanja. Nkad se u jednom danu desi po nekoliko takvih činova. No, društvo ne nalazi adekvatan odgovor. Reakcije izostaju ili su krajnje neefikasne. I intervencija , kao što je ova Fergusona, je puno manje. Pohvalna je skorašnja izjava Amara Osima koji je u svom ironičnom maniru za „navijače“ Želje rekao, „neka nam više ne pomažu“, ali i službeno saopštenje Željezničara kojim se jasno osuđuje nasilje huligana, ovaj put onih koji se deklarišu kao navijači Želje. Trebalo bo da takav stav zauzmu svi klubovi, da RESPEKT (što UEFA promovira kao normu) prema drugom klubu i njihovim navijačima postane dominantan stav. To je cilj, do njega tek valja doći, ali dobro bi bilo da ga svi klubovi javno prihvate kao svoje opredjeljenje. Zato bih prepručio da NS BiH inicira donošenje i potpisivanje Deklaracije o osudi nasilja i mržnje, odnosno, promoviranju ljubavi prema svom klubu i respekt prema drugome.

15.09.2012.

Ustati... protiv tiranije i korupcije

Nakon više od dvije decenije društvene krize u BiH javljaju se prve naznake artikuliranja nezadovoljstva građana, što je nužan uslov za uspješnu akciju. Pobuna bez ideje (šta se želi, i na koji način), ostaje na nivou emocionalnosti i nema puno izgleda na uspjeh.

U Banjoj Luci već mjesecima traje otpor građana protiv izgradnje nekog objekta (kažu, stambeno poslovnog, ili obrnuto) u po parka (u centru grada). Skoro svakodnevne proteste vodi organizacija koja se nazvala "Park je naš". Motiv/i za protest i otpor, zatim uspostavljanje strukture koja koordinira i artikulira nezadovoljstvo građana, odnosno, usmjerava akciju, te njen naziv, indikatori su sazrijevanja svijesti građana o potrebi društvene akcije. Zapravo, radi se o imperativu.

Obzirom na opšte stanje, posebno krizu političkog faktora, nužno je da društveni protesti u BiH poprime bitne karakteristike političkog djelovanja. Ako su oficijelne strrukture (parlamenti, vlade...) blokirani političkom voljom i karakterom vladajućih stranaka, te ne mogu pokrenuti izlaz iz krize, vrrijedlo bi razmotriti vanparlamnetarnu borbu kao instrument za nužne društvene reforme. Vratimo se akciji u Banjoj Luci. I trajanje protesta, odnosno upornost kojom građani brane opšte dobro, također je znakovito i obećavajuće. Oni postavljaju ključno pitanje je- čiji je (to) park. Građana ili moćnika koji imaju vlasti? Opšte dobro i opšti interes ili partikularni interes i uzurpirano dobro pljačkaša u vlasti i onih koji su s njom bliski?

Prostor u užem gradskom jezgru (što je ograničeni resurs) koji bi trebalo da trajno zadovoljava više, psihološke potrebe građana, prostor za igru i zabavu, besplatnu zabavu, što nikad nije bez društvenog značaja, susretanje, druženje, humanizacija životnog ambijenta ili komercijalni komad tla kojim raspolažu oni koji imaju moć, ali nemaju duše? "Picin park" , kako ga u žargonu označavaju banjalučani simbolizira intimnost i vezanost građana za taj prostor. Naziv parka vjerovatno potiče od specifičnih sadržaja, odnosno funkcije u večernjim satima za one koji nemaju bolje uslove.

Osim toga, braneći park, građani se brane od ohole vlasti koja bjesomučno pljačka. Brane svoje dostojanstvo, u konačnici i svoju egzistenciju u širem značenju. Protest na dan oficijelnog otvaranja kampanje za ove izbore, osim simbolike, obilježili su povećana masovnost i ideološko sazrijevanje. Uz već poznatu parolu "Svi na ulice", poručili da je vrijeme da se javno ustane "protiv tiranije i korupcije". Tako precizno detektirajju dva, od nekoliko temeljnih, atributa karaktera etabliranih stranka i aktuelne vlasti. U BiH je na sceni svojevrsna političke klasa koja se ponaša klijentelistički bez obzira na ideološku matricu i politički program.

Smisao politike sveli su na sopstveni interes. U tekstu deklaracije (!) stoji: "Solidarni smo kroz različitosti kojima žele da nas dijele! Ujedinjeni, spoznali smo stvarnost: režim i sistem skrojen po mjeri vlastodržaca sa apsolutnom moći gura nas u ekonomsko i političko ropstvo. Šetamo jer nas sistem čini nejednakima po svim osnovama: nacionalnoj, rasnoj, rodnoj, a ponajviše klasno-ekonomskoj. Postali smo nijema, slijepa, obespravljena, zastrašena sirotinja. Dosta je!... Šetamo jer su nam oduzeli pravo na društvenost i zajedničko dobro: naše bolnice se urušavaju, naše školstvo i obrazovanje su tragični i na margini smo Evrope, naši mediji su kontrolisani i neslobodni, naši penzioneri su gladni". Zatim slijedi -  "Ovo je naš glas protiv kriminala i korupcije, socijalnog i ekonomskog urušavanja, zloupotrebe javnog dobra, beskrupuloznog bogaćenja maskiranog u nacionalne interese, uskraćivanja građanskih prava i sloboda, tiranije i jednoumlja".

Ovo potvrđuje sazrijevanje tamošnje javnosti, bar jednog njenog dijela. "Deklaracija" je prvi "dokument" i indikator spoznaje da su potrebni sistematičnost i organizacija, tj. da je nužno napraviti korak dalje od spontanog protesta. Demonstranti (šetači) su heterogena gupa po svim relevantnom parametrima (etnička pripadnost, životna dob, obrazovanje, profesija...). Važno je da apostrofiraju univerzalne vrijednosti, te da ekonomiji i socijalnim pitanjima daju prioritet. Sami ističu da je akcija usmjerena na zaštitu građanskih prava i buđenje građanske svijesti. Oni razumiju suštinu društvene krize u BiH, svjesni su manipulacije i političkog spina (posebno s tim "nacionalnim interesom"), odlučili su se za akciju, pokazuju hrabrost i istrajnost.

Osim spoznaje i adekvatne interpretacije društvene krize, jasno su iskazani politički motivi ("protiv samovolje politike, a za pravedno društvo"). No, u ovom trenutku još nisu definirani  jasni i mjerljivi politički ciljevi, a to je krunski uslov za ozbiljnu akciju. Trebaće još efikasna organizacija, definirane metode, te instrumenti političkog djelovanja. Do tada, ovo je samo obećavajuća predigra.

07.09.2012.

Il' neimo, il' nezn'o

Siromaštvo je značajan  problem, no, još je gore kad ne znaš s parama. Podjednako i na individualnom i na društvenom planu.

BiH niti ima domaće akumulacije (kapitala, tj. novca), niti  zna sa sredstvima (kreditima).

Skoro dvije milijarde maraka povoljnih stranih kredita , koji su posljednjih godina odobreni našoj zemlji, i dalje čekaju neiskorištene.

DEPO-portal prenosi zvaničnu informaciju -  zaključno sa 31. decembrom prošle godine, BiH je imala 1,8 milijardi maraka kreditnih sredstava koja su odobrena, ali nisu aktivirana.

Riječ je o novcu koji je namijenjen širokom spektru oblasti, poput gradnje ili popravke puteva, bolnica, škola, vodovodnih mreža, nabavke vozova i opravke dotrajalih šina, pomoći malim i srednjim preduzećima, itd.

Korištenjem ovih sredstava bila bi popravljena infrastruktura u zemlji, poboljšana socijalna situacija, zaposlen veliki broj radnika, a slili bi se dodatni iznosi novca u budžete na svim nivoima. Time bi se stvorile pretpostavke za brži ekonomski razvoj, što je naročito važno u vrijeme kada zbog ekonomske krize dolazi do pada prihoda i zaposlenosti.

Direktna šteta su tzv. penali, svojevrsna finansijska sankcija na odobrena, a nepšovučena (nerealizirana) sredstva. Ove godine BiH je već u prvih pola godine "zaradila" kaznu od 1,5 miliona KM, au proteklih 15 godina, ukupno oko 30 miliona !? Trideset miliona maraka.

Posredne štete su višestruke i multipliciraju se. Korištenjem ovih sredstava bila bi popravljena infrastruktura u zemlji, poboljšana socijalna situacija, zaposlen veliki broj radnika, a slili bi se dodatni iznosi novca u budžete na svim nivoima. Time bi se stvorile pretpostavke za brži ekonomski razvoj, što je naročito važno u vrijeme kada zbog ekonomske krize dolazi do pada prihoda i zaposlenosti. Propušta se , dakle, prilika da se poboljša ukupni  ekonomski ambijent za opšti razvoj, te razvoj u pojedinačnim oblastima.

Ispada da je najmanja šteta što se protiv BiH stalno pucaju penali. BiH ne pokazuje nužnu organiziranost i kompetentnost ni u jednoj društvenoj oblasti. Zvuči paradoksalno, ali veliki novac nije lako operativno realizirati. Recimo u cestogradnji, nužno je imati projekat , a prije toga generalni urbanistički plan na osnovu kojeg se takvi projekti prave. Zatim , riješene imovisko-pravne odnose na predviđenoj trasi, pa procedure i kapacitete za izbor najboljih izvođača, pa efikasni nadzor, pa imunitet od korupcije...Državne strukture u BiH nemaju ništa od toga. Zato se, recimo 15-ak kilometara Sarajevske obilaznice gradi više od deset godina i biće, po optimističkom scenariju, gotovi do kraja 2014. Godine. Ova dionica autoputa je jedan  od drastičnih primjera neefikasnosti i nemara. Kredit OPEC fonda od 27 miliona maraka za gradnju sarajevske zaobilaznice, koji je efektivan od 2009., ali od kojeg za tri godine nije povučena ni marka. Pa slučaj sa ranijim izvođačem radova (slovenački SCT) koji je značajno usporio završetak radova (više od godinu dana) na prvoj dionici ...

Neznanje, korupcija, neodgovornost...

Ohrabruju vijesti da se dešavaju pomaci u povlačenju novca u posljednje vrijeme  kada je riječ o gradnji autoputeva, što su pohvalili i predstavnici međunarodnih institucija. To je rezultiralo i konkretnim efektima. Dinamizirani su radovi na više dionica. Neki objekti su već završeni, a finaliziranje drugih se nazire. Ali , to su tek naznake priželjkivanih promjena.

Zato se nameće nekoliko pitanja. (1) kako podići sposobnost države i privrednih subjekata za efikasnu i operativnu upotrebu finansijskih sredstava, (2) ko je odgovoran za negativno stanje na tom planu, (3) ko je odgovoranza plaćene penale, odnosno, zašto niko ne odgovara bar za direktne materijalne štete.

Tragajući za odgovorima na ova i ovakva pitanja nužno ćemo doći do modela vlasti i karaktera politika koje, zbog niskog stepena društvene produktivnosti,  ne omogućavaju razvoj niti onda kada postoje finansijska sredstva.

Sve dok društvo ne bude spremno istrajati na ovakvim pitanjima i tražiti sankcioniranje za greeške i loše upravljanje, izbori  ostaju tek varljiva iluzija da će (opšte stanje) biti bolje.

02.09.2012.

DRŽAVA ZA (političkog) ČOVJEKA

BiH treba potpuno drugačiju vlast. Dakle, ne drugu, već drugačiju. SDP je svo vrijeme provedeno u opoziciji govorio upravo to. Oni donose „novi koncept vlasti, novu političku paradigmu“!?

Novi, drugačiji model vlasti, podrazumjeva, između ostalog, i reafirmaciju principa kompetentnosti na kojem se može graditi društvo znanja. Izlaz iz krize moguć je samo povećavanjem društvene produktivnosti i efikasnosti. Jedan od bitnih uslova za to  je kompetentnost i to,  na svim nivoima društvene strukture. U obrazovanju posebno.

Šta na tom planu radi SDP ?

Evo primjera iz USK, uz napomenu da je to model koji SDP prakticira svuda gdje ima efektivnu političku moć, dakle, u svim dijelovima BiH i u svim oblastima. Bez izuzetka. Radi se, sasvim pouzdano, o opredjeljenju. SDP se opredjelio za pravno i političko nasilje, za nasilje u svakodnevnoj praksi, za nasilje nad zdravom logikom. I samo su u tome dosljedni. I zato bi trebalo da budu kažnjeni već na narednim izborima. Biće kažnjeni. Da li i onoliko koliko zaslužuju?

Raskidom koalicije sa SDA, tj. formiranjem saveza sa SBB-om, u USK su izveli „sječu knezova“, posebno u školama. Akcija je u toku i traje „dok ima zaliha“.

Tamošnja javnost se nije mnogo uzbuđivala zbog činjenice da će mnogo direktora iz SDA ostati bez fotelje, jer su, u pravilu, postavljeni po principu političke podobnosti. Problem je što su nova postavljenja urađena po istom principu. No, u  tom procesu pomjeranja ili nagrađivanja vlastitih političkih pijuna sve se uzburkalo kada je sa mjesta direktora Gimnazije u Bihaću smijenjen  profesor Jasmin Hodžić koji  ne pripada nijednoj stranci. SDP-ovim raskidom sa SDA i formiranjem nove koalicije sa SBB-om u Unsko-sanskom kantonu počeli su mnogostruki procesi smjena rukovodilaca na javnim funkcijama, posebno u školskim institucijama, koje još traju.

U aferu  se umiješao i američki ambasador u BiH Patrick S. Moon, koji je o tome pisao premijeru USK-a Hamdiji Lipovači, proslijedivši kopiju pisma i predsjedniku SDP-a BiH Zlatku Lagumdžiji.

 „Izgleda da su personalne promjene politički motivirane“, direktan je ambasador Moon, „ne da bi BiH bila bolje mjesto za sve njene građane“. Upozorava da su nova pesonalna rješenja samo oni koji podržavaju određene pollitičke partije. „Država za čovjeka“, ali samo za političkog čovjeka. Ne i građanina. Za podobnog, ne i sposobnog.  „Ovo je tim više zabrinjavajuće“, nastavlja Moon, „jer se tiče škola i njenih studenata, budućnosti ove zemlje".

Intervencija ambasadora SAD je diplomatski presedan koji potvrđuje opšte stanje u BiH, a posebno problematičan karakter vladajućih  politika. Da je u pitanju (jedan) slučaj, ambasador Moon se ne bi uključivao. Ovako...

Za  sada nema informacija o efektu pomenute intervencije. „Šta je mene briga šta misli Američka ambasada“, rekao bi Milorad Dodik. „Šta je mene briga šta misle građani, profesori, učenici i studenti“, implicitno poručuje njegov psihološki i politički brat, lider SDP-a, us to još i ministar vanjskih poslova BiH. Zaboravljen opšti interes. Klijentelizam  u ekstremnoj formi. „Država za čovjeka“, pretvara se u državu za poznatog čovjeka... i njegove poslušne političke sljedbenike.

To objašnjava paradoks da posljednjih godina raste nepovjerenje u politiku, odnosno vlast, ali da se istovremeno povećava članstvo političkih stranaka. Građani ispravno procjenjuju da se elementarni egzistencijalni motivi mogu zadfovoljiti, u pravilu, samo vezom s poltitičkim strankama. Politička korupcija je privlačnija od klasične, jer je za one koji se njome služe, ipak jeftinija.

13.08.2012.

SVE JE RELATIVNO, MOJ ALBERTE

Prije desetak godina, kad sam imao pedeset i koju, tražio sam kakvu staru kuću u starom dijelu Sarajeva. Pa bih je, mislio sam, pomalo renoviro, dotjerivo... Uživam u tom dijelu grada. Vratnik, Bistrik, Alifakovac, Bjelave... mahale, sokaci, basamaci, kapije, avlije, doksati, pendžeri, šimširi... poneka šljiva, orah, jabuka... Uživam i u gradnji. I nađem jednu kuću na Bistriku. Povisoko, ali dobar prilaz. Možeš uz basamake, a može i kolima. Jest strmo, ali može se. Kuća stara, ruševna, od ćerpića, ali interesantna - nešto na L, kako smo nekad govorili, s romantičnom verandom. I,  petsto kvadrata okućnice. Pet stotina metara kvadratnih, u po Sarajva. Dobro, nije baš u centru, još je uzbrdo... Ali, odozgo se vidi stara jezgra grada, Vijećnica ko na dlanu, pa  Baščaršija, pa Bembaša... Kasarna Jajce nasuprot, iznad Vratnika. Kad sam se spušto nazad, pogledam, do Austrijskog trga, pet minuta... kud ćeš bolje.

Eh, ali kako to obično biva, ne da đavo. Uvijek ima nešto što ne da ili barem smeta. Kad ti je sve potaman, govorio je moj amidža Tahsin, valja u cipelu ubacit kamenčić. Da te žulja.

Meni je prvi problem bio, ekonomisti bi rekli, nisam mogao zatvoriti konstrukciju finansiranja. Čuj, konstrukciju fiansiranja...!? Nisam imo dovoljno para, razumijete?

A, onda, promrmljam u sebi, nekako bi s parama i razriješio, ali da sam deset godina mlađi. 'vako...

I, ne kupim, naravno. Da sam kupio, ne bih vam sad ovo pričo.

Desetak godina  kasnije, saznaću da sam tada imao tri, a ne dva problema, kako sam tad mislio. Taj treći problem, zapravo, prvi, imamo svi, ili gotovo svi u Bosni, bez obzira na godine. Imali para ili neimali.

Helem, desetak godina kasnije, pričam ja mom kolegi Rasimu kako sam prije desetak godina bio našo sjajnu kuću na Bistriku, baš nako kako ja volim... I dan-danas volim...

"Pa što je ne kupi", pita me Rasim. "Kupio bih je da sam bio deset godina mlađi", kažem mu i ušutim. Šuti i on. Ne znam što šuti on. I ne pitam. Ne pita ni on mene više. Hodamo i šutimo. Jedan pored drugog, a svak za se. Ja u dumanu. I on, možda.

"Vidiš", provalim ja poslije pet minuta, "da mi je sad koliko mi je onda bilo, kupio bih je". Dakle, opet, da mi je deset godina manje!?

"Vidiš", kaže Rasim, "nedavno sam upozno jednog Japanca. Došo u Sarajevo... nako, ko turista. Sedamdeset mu i tri godine. Penzioner." (Kako se, pomislih, na japanskom kaže PIO/MIO ?) "Žena  mu", nastavlja Rasim, "umrla prošle godine, djeca odrasla, svako sebi, a on malo svijeta da vidi. Bio u Americi, obišo  Evropu, a dopalo mu se, nešto, ovdje. U Sarajevu. Eno, kupio staru kuću i renovira je. Sav sretan". (Ko šejh Jujo, pomislim).

Da skratim. Bosanac star s pedeset, Japanac nije ni sa sedamdeset i tri.

Nego, da vam ispričam nešto drugo, što nema nikakve veze s ovom pričom. Jedan Bosanac, tačnije Hercegovac, od polovine rata živi u Danskoj. Pametan, obrazovan, načitan... fino priča... ali nikad baš nije volio radit. Tamo radio jednu godinu, a onda po doktorima... posljedice logora, pa neki tinitus..., nešto s ušima, pa ga nerviraju djeca s pištavim glasom, a on pedagog. I, izganjo penziju. Pedest mu i neka. Prije nego će mu udariti muhur na rješenje, pita njega psihologinja: "Pa kako ćete sad, jeste li se pripremili za penziju?"  Žena misli... znate ono, šta ćeš s toliko vremena, šta ćeš sa sobom, ko, još si u snazi i pri pameti, čime ćeš se zanimat, pa, hoće li ti smetati što ćeš biti socijali!?

"Ne sekirajte se", utješi je ovaj, "ja čitav život nisam ništa ni radio, već se spremo za penziju".

08.08.2012.

NARCIZAM VODI U DILENTANTIZAM

Psiholozi upozoravaju da intelektualne sposobnosti, odnosno njihovo realiziranje na profesionalnom planu i u socijalnim odnosima, značajno zaviisi od strukture ličnosti i emocionalne zrelosti. Potvrđuju to ponajbolje političari u BiH. Šta je ostalo od nespornog političkog kapaciteta Harisa Silajdžića? Pojeo ga njegov karakter. Diskvalificirao sam sebe. Ostaće zabiježen kao neuspješan, pa i štetan.

Nažalost, na sceni je još uvijek Zlatko lagumdžija, "najveća politička štetočina u BiH" (Z. Grebo). Čovjek ide iz greške u grešku. Ko u grčkoj tragediji - što više tone, on je u svojoj grešnosti sve uporniji.

Nakon prošlih parlamentarnih izbora, kao relativni pobjednik (SDP), šepurio se kao apsolutni pobjednik. Strateška greška je bila procjena da se HDZ (kakav god da je ) može istisnuti iz vlasti bez političkih posljedica. Gurao je oko godinu i po sa spinom nove političke paradigme ("Platforma"), onda napravio politički salto mortale. Naumpalo mu da eliminira SDA, ali je onda upao u ralje D. Čovića i M. Doddika. Prihvatio je sve maksimalističke ciljeve HDZ-a, prihvatio je koncept etničkog predstavljanja ("legitimni predstavnici naroda") i time reducirao SDP na bošnjačku stranku i deligitmirao građanski koncept. Naravno, time je građanska i lijeva ideologija, odnosno alternativa nacionalistima, pretrpjela teško popravljivu štetu.

Sad je jasno da nema brze smjene vlasti. SDA koristi ustavne i proceduralne opstrukcije. Uspostave "nove parlamentarne većine" nema u političkom realitetu, a ne zna se ni kad će je biti. Pa, i kad je bude, ako je bude, jasno je da neće funkcionirati - pogotovo na državnom nivou. Kad se sve sabere istiskivanje SDA, NSRB i HSP iz vlasti i uspostavljanje osovine zla (Dodik, Čović, Radončić, Lagumdžija) ispada opasna avantura koja je proizvela svojevrsni  interegnum vlasti (neku vrstu dvovlašća ili bezvalašća). To ima i svoju finansijsku štetu. (Moglo bi se precizno izračunati kolikoće budžeti biti na zijanu).

BiH ide iz krize u krizu. Tako će biti sve do narednih parlamentarnih izbora. Dakle, čist gubitak vremena, energije i sredstava. Ilustrira to i posljednja epizoda oko glasanja BiH u OUN povodom rezolucije o Siriji. Naš negativni junak (Z.L.) osjetio se sigurnim nakon što se riješio SDA (smetali SDP-u da provede obećane reforme) i Željka Komšića ("moj drug i moj prijatelj"). Narcizam i bahatost mu nisu dali mirovati. Kršeći ustavne i zakonske procedure izišao je iz gabarita (ovlaštenja) ministra vanjskih poslova i dao instrukcije predstavniku BiH u UN.           

Reakcije su uslijedile vrlo brzo. Najprije je N. Radmanović, član Prredsjedništva BiH, izrazio svoje nezadovoljstvo, te reako da bi zbog toga trebalo da Z.L. podnese ostavku. Zatim  je uslijedio moćniji udar s desna. Predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik pozvao je danas (07.08.) ministra vanjskih poslova BiH Zlatka Lagumdžiju da podnese ostavku, a ukoliko se to ne desi, kako kaže, u neko dogledno vrijeme, poslanički klubovi stranaka iz RS-a u državnom parlamentu će pokrenuti pitanje njegove smjene.

Optužio ga je da je prekršio Ustav i zakon i zaprijetio da zamrzava politički dogovor "šestorke" (koji više ne važi sve dok se ne riješi ovaj zahtjev za ostavku ili smjenu šefa bh. diplomatije). Naglasio da to podrazumijeva i da ne važe svi raniji dogovori o imovini, rekonstrukciji Vijeća ministara BiH, koje predstavnici RS-a neće podržati, dok se ne razriješi ovo pitanje. Time je zemljla, koja ionako zaostaje, vraćena nekolikmo mjeseci unazad. "Nismo spremni da preko ovog pređemo. BiH će očigledno ući u dodatnu krizu institucija", kaže Dodik i ponovo optužuje Lagumdžiju da je za to odgovoran. Tako je najveća prijetnja stabilnosti i opstanku BiH (M.D.) dobio potrebni alibi za svoju destrukciju i put ka secesiji.

Tako je BiH, nakon četvorogodišnjeg perioda (2006. - 2010.) "kohezivnog konflikta" dva politička polubrata, Silajdžić - Doddik, dobili repliku, Laagumdžija-Dodik.

Narcizam, bahatost, oholost, autokratija i neodgovornost, kad-tad dođu na naplatu. Dodatni problem je što će ceh platiti cijelo bh društvo.

06.08.2012.

GRAS KAO PARADIGMA

U  KJKP GRAS opet opet problemi. Prije nekoliko dana radnici ovog JP su najavili proteste zbog mogućnosti da se privatnom preduzeću (Centrotrans) prepuste neke linije gradskog prevoza. Problem je star nekoliko godina. GRAS neće konkurenciju, jalijaški nastoje zadržati monopol, jer im on omogućava da se održavaju na javašluku. Svojevremeno su upotrebljavali i sirovo nasilje (napad na vozila Centrotransa) da bi spriječili odluku nadležnih vlasti da se bar parcijalno dozvoli konkurencija u ovoj oblasti.

Sva JP u BiH imaju probleme u poslovanju zato što su paradiigma vladajućih politika u BiH i destilacija svih njihovih slabosti.Tamo se na poziciju direktora i u upravljačke strukture imenuju stranački kadrovi kojima je osnovni zadatak da uhljebe armiju stranačkih aktivista i da obezbjede isisavanje finansijskog kapitala za političke stranke. Godinama se ova preduzeća tretiraju kao izborni plijen. Tamo se zapošljavaju i bliski rođaci i prijatelji. Na kraju, osim političke, tu caruje i klasična korupcija .

GRAS je prepoznatljiv slučaj koji ciklično dostiže tačku "taljenja".

Posljednja vijest kaže da je direktor ovog JP, Haris Kadić , nakon sastanka sa radnicima podnio ostavku. Nije više mogao izdržati pritisak. Kako će završiti ne znamo, ali je interesantno obrazloženje ostavke. Kadić je kazao da se osjeća izdanim od Skupštine i Vlade Kantona Sarajevo. To je novo.

"Neprovođenjem zaključaka sa tematske sjednice Skupštine Kantona Sarajevo održane u decembru Gras je doveden u tešku situaciju", istakao je Kadić.

SDP BiH godinama uvjerava javnost da donosi novu političku paradigmu, novi model vlasti.  To bi, uostalom, podrazumjevalo i drugačije upravljanje JP. No, evo skoro dvije godine od prošlih izbora, GRAS je tamo gdje je bio svih dvadeset godina.

Gradska preduzeća u evropskim gradovima  slične veličine najčešće imaju duplo manje zaposlenih, a znatno više linija i vozila. Po nekim procjenama sarajevsko JP ima viška zaposlenih između 600 i 800. Skoro smo čitali da su u tom JP gume za vozila, koje su se mogle kupiti za 800 KM, plaćali 1200 KM !? Uvjerljiva Ilustracija koruptivnog poslovanja.

Prije nekoliko mjeseci smo slušali resornog kantonalnog ministra (Jusić) da je nužno restrukturirati komunalna preduzeća. Najavljivao je ekpertni tim  koji bi "na naučnu bazu" predložio resturkturiranje, raspisivanje međunarodnog tendera... jer kantonalna vlada više ne može izdvajati nenamjenska sredstva za pokrivanje dugovanja tih preduzeća. Ništa se od tih najava nije desilo. SDP nema ni volje ni snage da uđe u neminovni proces restrukturiranja JP. SDP, očito, ne može donijeti novu političku paradigmu. SDP nije alternativa koja može promijeniti stanje u društvu, ne može se uhvatiti tvrdog oraha korupcije, ne može povećati društvenu produktivnost i efikasnost.

To je, doduše malo kasno, shvatio, direktor GRASA i zato je rezignirano ustvrdio da su ga na cjedilu ostavili Skupština i Vlada kantona Sarajevo. Isti osjećaj, vjerovatno, imaju i onih 300 hiljada građana BiH koji su glasali za SDP BiH na izborima 2010. Svjesni su toga  i u SDP-u. Možda je to odgovor o motivima posljednje avanture ove stranke sa tzv. rekonstrukcije vlasti i uspostavljanjem "nove parlamentarne većine". Hoće li jeftini spin proći ili će građani prepoznati prevaru? Saznaćemo 07. Oktobra.


Noviji postovi | Stariji postovi

Umjesto gluposti
<< 06/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
i ne bi niko kao ja tvoju ljubav tako cuvao.
Čiste namjere / Pure Intent
BisNer
Dnevnik
Moji postovi
više...

BROJAČ POSJETA
44580

Powered by Blogger.ba