beats by dre cheap

DRŽAVA ZA (političkog) ČOVJEKA

BiH treba potpuno drugačiju vlast. Dakle, ne drugu, već drugačiju. SDP je svo vrijeme provedeno u opoziciji govorio upravo to. Oni donose „novi koncept vlasti, novu političku paradigmu“!?

Novi, drugačiji model vlasti, podrazumjeva, između ostalog, i reafirmaciju principa kompetentnosti na kojem se može graditi društvo znanja. Izlaz iz krize moguć je samo povećavanjem društvene produktivnosti i efikasnosti. Jedan od bitnih uslova za to  je kompetentnost i to,  na svim nivoima društvene strukture. U obrazovanju posebno.

Šta na tom planu radi SDP ?

Evo primjera iz USK, uz napomenu da je to model koji SDP prakticira svuda gdje ima efektivnu političku moć, dakle, u svim dijelovima BiH i u svim oblastima. Bez izuzetka. Radi se, sasvim pouzdano, o opredjeljenju. SDP se opredjelio za pravno i političko nasilje, za nasilje u svakodnevnoj praksi, za nasilje nad zdravom logikom. I samo su u tome dosljedni. I zato bi trebalo da budu kažnjeni već na narednim izborima. Biće kažnjeni. Da li i onoliko koliko zaslužuju?

Raskidom koalicije sa SDA, tj. formiranjem saveza sa SBB-om, u USK su izveli „sječu knezova“, posebno u školama. Akcija je u toku i traje „dok ima zaliha“.

Tamošnja javnost se nije mnogo uzbuđivala zbog činjenice da će mnogo direktora iz SDA ostati bez fotelje, jer su, u pravilu, postavljeni po principu političke podobnosti. Problem je što su nova postavljenja urađena po istom principu. No, u  tom procesu pomjeranja ili nagrađivanja vlastitih političkih pijuna sve se uzburkalo kada je sa mjesta direktora Gimnazije u Bihaću smijenjen  profesor Jasmin Hodžić koji  ne pripada nijednoj stranci. SDP-ovim raskidom sa SDA i formiranjem nove koalicije sa SBB-om u Unsko-sanskom kantonu počeli su mnogostruki procesi smjena rukovodilaca na javnim funkcijama, posebno u školskim institucijama, koje još traju.

U aferu  se umiješao i američki ambasador u BiH Patrick S. Moon, koji je o tome pisao premijeru USK-a Hamdiji Lipovači, proslijedivši kopiju pisma i predsjedniku SDP-a BiH Zlatku Lagumdžiji.

 „Izgleda da su personalne promjene politički motivirane“, direktan je ambasador Moon, „ne da bi BiH bila bolje mjesto za sve njene građane“. Upozorava da su nova pesonalna rješenja samo oni koji podržavaju određene pollitičke partije. „Država za čovjeka“, ali samo za političkog čovjeka. Ne i građanina. Za podobnog, ne i sposobnog.  „Ovo je tim više zabrinjavajuće“, nastavlja Moon, „jer se tiče škola i njenih studenata, budućnosti ove zemlje".

Intervencija ambasadora SAD je diplomatski presedan koji potvrđuje opšte stanje u BiH, a posebno problematičan karakter vladajućih  politika. Da je u pitanju (jedan) slučaj, ambasador Moon se ne bi uključivao. Ovako...

Za  sada nema informacija o efektu pomenute intervencije. „Šta je mene briga šta misli Američka ambasada“, rekao bi Milorad Dodik. „Šta je mene briga šta misle građani, profesori, učenici i studenti“, implicitno poručuje njegov psihološki i politički brat, lider SDP-a, us to još i ministar vanjskih poslova BiH. Zaboravljen opšti interes. Klijentelizam  u ekstremnoj formi. „Država za čovjeka“, pretvara se u državu za poznatog čovjeka... i njegove poslušne političke sljedbenike.

To objašnjava paradoks da posljednjih godina raste nepovjerenje u politiku, odnosno vlast, ali da se istovremeno povećava članstvo političkih stranaka. Građani ispravno procjenjuju da se elementarni egzistencijalni motivi mogu zadfovoljiti, u pravilu, samo vezom s poltitičkim strankama. Politička korupcija je privlačnija od klasične, jer je za one koji se njome služe, ipak jeftinija.

Umjesto gluposti
http://prohic.blogger.ba
02/09/2012 11:02